Svakodnevno iz dvorišta varaždinskog BIOS-a pet do osam  tegljača prepunih krumpira, luka i mrkve odlazi na brojne destinacije diljem Hrvatske odvozeći urod otkupljen od 160 kooperanata iz lokalnog okruženja.

Prije godinu i pol dana BIOS je ušao u portfelj AgroFructus grupe iz Donjeg Miholjca. U međuvremenu su, iznosi Denis Matijević, predsjednik Uprave AgroFructusa, udvostručili volumen otkupljenog povrća s područja Varaždinske i Međimurske županije, a nedavno su uveli i rad u trećoj smjeni zbog čega su zaposlili još 20 radnika i time brojno stanje BIOS-a digli na 70 zaposlenika. BIOS raspolaže i sa plastenikom u kojem ovih dana ulaze u proizvodnju matovilca te još nekoliko sličnih vrsta salata, cilj je godišnje tržištu isporučiti oko 45 tona. 

Organizacija otkupa voća i povrća, plasman u svježem stanju ali i pasteriziranom uz kontinuiranu stručnu i logističku pomoć kooperantima temeljni je biznis grupacije AgroFructus. U vlasništvu tvrtke je tek površina od 250  hektara na otvorenom te šest hektara pod staklenicima na kojima se također odvija proizvodnja voća i povrća, no sve te parcele su u slavonskim županijama. Glavninu povrća i voća otkupe od 3000 kooperanata.

Unatrag 15 godina u skladišta i hladnjače te opremu za pakiranje i preradu, raspoređenih od Slavonije do Istre investirano je oko 500 milijuna kuna. Danas su, u pasteriziranom voću i povrću s udjelom od 60 posto, lideri na hrvatskom tržištu, a taj asortiman izvoze ne samo u zemlje regije i EU već i na arapska tržišta od kojih izdvaja Libiju gdje plasiraju značajne količine.

Poljoprivreda je biznis budućnosti, Hrvatska se nažalost ne uključuje u taj vlak onako kako bi trebala jer, nema ni strategije ni vizije kako ostvariti dugoročni održiv razvoj nacionalnog agrara, tvrdi Matijević i podsjeća da posljednji dokument takva sadržaja datira iz 1996., no i on je obilovao brojnim manjkavostima. Zbog toga danas jabuke uzgajamo od Dubrovnika do Vukovara, umjesto da se proizvodnja, kako za tu vrstu tako i ostalo voće i povrće, planski podizala na pogodnim mikrolokacijama.

Ne skriva da je skeptičan i prema programu ruralnog razvoja radi njegove netransparentnosti. Premda AgroFructus ima visoke razvojne ambicije na prvi natječaj za potpore iz EU u okviru ruralnog programa aplicirat će sva društva iz grupe, ali sa projektima male vrijednosti, do pet milijuna kuna. Taj su limit, ističe, postavili upravo radi mnogih dvojbi na koje nema odgovora.

Spominje i preskupe bankarske kredite, teško je biti konkurentan s takvim teretom, stoga bi država morala konačno naći model kako poljoprivrednicima osigurati povoljnije uvjete kreditiranja. Još uvijek postoje banke kojima je država vlasnik i morao bi se, smatra, naći model financiranja koji će potaknuti daljnji razvoj jer, zemljopisno-klimatski potencijal je golem, a imamo i znanja. U proizvodnju voća i povrća, iznosi, sve više ulaze mlađe i školovane generacije, većina ih je sa diplomom agronoma.

Okrupnjavanje je, ocjenjuje, jedan od uvjeta uspješna opstanka ne samo na nacionalnoj razini već i u regiji. AgroFructus promatra i okruženje i prostor regije, budući da već posluje u BiH i Makedoniji, namjeravaju rasti i kroz akvizicije, no Matijević nije pripravan otkriti  tko su i gdje su locirane tvrtke koje bi rado stavili u svoj portfelj. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Otkriva i jednu zanimljivost. Dok se u mnogim državama njeguje praksa da lokalni proizvodi, pogotovo hrana, radi lakše prepoznatljivosti na pakiranjima imaju znak nacionalne zastave i time potrošačima sugeriraju neka kupuju domaće u Hrvatskoj to zakon ne dopušta. Misli da se kampanja promoviranja i kupovanja domaće robe i kod nas treba provoditi agresivnije, počevši od vrtićkog uzrasta. Tako rade sve razvijene zemlje, time čuvaju svoja gospodarstva i zaposlenost.