Detaljan sadržaj bilance može biti propisan zakonom ili je u skladu s određenim standardima (međunarodnim, nacionalnim, tvrtkinim).

U RH zakon propisuje pozicije bilance u svrhu javne objave na www.fina.hr. Bilančne se pozicije u bilancu mogu unositi po kriteriju likvidnosti (imovina) i dospijeću (izvori). Po kriteriju padajuće likvidnosti na vrhu izvještaja je najlikvidnija imovina (novac), a pri dnu najnelikvidnija (nekretnine). Što se tiče izvora, na vrhu izvještaja (pasive) mogu biti obveze s najkraćim dospijećem, pa dugoročne obveze, a tek pri dnu je vlasnička glavnica (ono što pripada vlasniku). U RH su i imovina i izvori poredani upravo obrnuto. Na vrhu su, od imovine, nekretnine, a od izvora vlasnička glavnica. Na dnu su novac od imovine i kratkoročne obveze od izvora.Informacije koje bilanca pruža i zaključke koji proizlaze iz nje treba promatrati u kontekstu računovodstvenih politika koje su dio financijskih izvještaja, a koje određuje menadžment društva.

Imovina
Imovina se dijeli na dugotrajnu i kratkotrajnu. Dugotrajna imovina je ona koja traje (troši se) dulje od godinu dana kao npr. nekretnine, oprema, automobili, nematerijalna imovina, dugotrajna financijska imovina i sl. Kratkotrajna imovina je ona koja se potroši unutar jednog obrtnog (proizvodnog) ciklusa. Obrtni ciklus se sastoji od nekoliko faza: novac – zalihe – potraživanja – novac. S novcem kupimo zalihe materijala, robe i sl. Zalihe prodamo (ili utrošimo u proizvodnji gotovih proizvoda koje onda prodamo), imamo potraživanja od kupaca, a kad kupci plate, imamo opet novac. Najkraći obrtni ciklus je u maloprodaji – prodaja robe za gotovinu. Takav obrtni ciklus može trajati tjedan do dva.

Poljoprivreda ima duži ciklus, godinu dana. Najčešće su ciklusi do godinu dana. Najduži obrtni ciklus su brodogradnja ili građevina – 3 godine, čak i više. U trgovini novcem kupimo zalihe (kratkotrajna imovina), prodamo ih kupcima na dug, pa imamo potraživanja od kupaca (kratkotrajna imovina), a kad plate, imamo opet novac. U građevini novcem kupimo zalihu materijala (kratkotrajna imovina), proizvedemo stanove i poslovne prostore kao gotovu robu (kratkotrajna imovina), prodamo ih kupcima i imamo potraživanja (kratkotrajna imovina), a kad plate, ponovno imamo novac. Osim novca, potraživanja i zaliha, kratkotrajna imovina obuhvaća i kratkotrajnu financijsku imovinu (dane zajmove ili vrijednosnice) i unaprijed plaćene troškove. Kupimo li poslovni prostor, on postaje naša dugotrajna imovina u kojoj obavljamo djelatnost i koju ćemo dulje vrijeme posjedovati i amortizirati (pretvaranje imovine u trošak tijekom duljeg vremenskog razdoblja).

Izvori financiranja
Izvori financiranja dijele se na dvije osnovne kategorije. Prva je vlastiti izvo,r a riječ je o upisanom kapitalu, raznim vrstama rezervi, zadržane dobiti ili preneseni gubici iz prethodnih godina, dobit ili gubitak tekuće godine.Druga kategorija je tuđi izvor kada je riječ o vjerovnici ma koji nisu vlasnici. Dijelimo ih na kratkoročne (koji dospijevaju unutar godinu dana) i dugoročne (dospijevaju nakon godinu dana). Tipični kratkoročni izvori su obveze prema dobavljačima, državi, zaposlenicima, prema bankama, za kratkoročne zajmove ili kratkoročne porcije dugoročnih kredita, obveze prema članovima društva (dioničarima) za isplatu udjela u dobiti ili dividendi.