Ankete o javnome mišljenju u razdoblju koje prethodi prijevremenim općim izborima u Grčkoj 25. siječnja ukazuju na vjerojatnost da će stranka ljevice Syriza dobiti najveći udio glasova.

Posljedično, Syriza je pripravna za dodjelu ključne nagrade prema grčkom izbornom zakonu, prema kojemu se stranci koja dobije većinu glasova dodjeljuje dodatnih 50 od 300 raspoloživih mjesta u parlamentu. Drugim riječima, Syriza bi mogla doći na vlast s enormnim implikacijama za Grčku i za Europu. Syriza je više koalicija nego objedinjena stranka, što znači da njen vođa, Alexis Tsipras, mora uskladiti umjerene socijaliste, uključujući neke od svojih ekonomskih savjetnika, s članovima radikalne ljevice. Provođenje i učinak programa rada Syrize, osobito njenog odlučnog gospodarskog programa, ovisit će o sposobnosti nove vlade vezano uz zadržavanje podrške kod kuće i kompromis s grčkim vjerovnicima u inozemstvu. Gospodarski program Syrize odbacuje trenutno podržanu – ili prema mišljenju nekih nametnutu – politiku stroge štednje od strane takozvane Troike (Međunarodnog monetarnog fonda, Europske središnje banke i Europske komisije). Takva politika nalaže da Grčka održi vrlo visok primarni suficit – više od 4% BDP-a- tijekom velikog broja nadolazećih godina. 

Smanjenje vanjskog duga
Syriza također planira zahtijevati znatno smanjenje grčkog vanjskog duga, čija nominalna vrijednost ostaje vrlo visokom – blizu 170% BDP-a. Zaista, realna trenutna vrijednost duga je znatno niža, obzirom da njegov velik dio drže vlade ili druge javne ustanove i ima dugačak rok dospijeća i niske kamate.  Usprkos tome, boljka otplate ove godine predstavlja stvarni kratkoročni izazov. Problem za Grčku predstavlja činjenica da bi njeni vjerovnici mogli zauzeti zaista tvrdokoran stav. To uvelike odražava uvjerenje da, u slučaju ako neuspjeh pregovora potakne još jednu grčku krizu, sistemski rizik za eurozonu i za širu Europsku uniju bio bi daleko manji no što je to bio slučaj prije samo nekoliko godina.

Akutna faza krize eura je završena, unatoč tome što rast i dalje izmiče, financijska zaraza ne smatra se više rizikom. Naposljetku, na privatne vjerovnike trenutno otpada samo malen dio grčkog duga. S druge strane, tijekom razdoblja od 2010.-2012. sistemski važne europske banke bile su izložene te su povećavale rizik od domino efekta koji je prijetio cijeloj eurozoni. Povrh toga, smanjenje duga u obliku daljnjih smanjenja kamatnih stopa i produljenja dospijeća na dug koji drže vanjske vlade ne bi škodilo financijskim tržištima. Ali dug koji drži Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond mogao bi biti problem. Ako grčka nova vlada ne bude išla polako u ovim diskusijama, moglo bi uslijediti povlačenje podrške likvidnosti tih ustanova grčkim bankama. Unatoč pomanjkanju rizika znatne financijske zaraze, ponovna grčka kriza, koja proizlazi iz dugotrajnog i ozbiljnog neuspjeha pregovora između nove vlade i institucija Europske unije, predstavljala bi najveći problem za europsku suradnju. Izostanak financijske zaraze ne bi isključio ozbiljne političke posljedice. Europski politički krajolik se mijenja.

Populističke stranke, kako one krajnje desne tako i one krajnje lijeve, dobivaju glasačku naklonost. Neke, poput francuske Nacionalne fronte, opiru se članstvu njihove zemlje u eurozoni; ostale, poput Podemosa u Španjolskoj, to ne čine. Usprkos tome, izazov koji te nove stranke stavljaju pred Europu mogao bi se pokazati izrazito ometajućim. Izlazak Grčke iz eurozone, zajedno s financijskim i političkim previranjima unutar Grčke, bili bi smatrani značajnim porazom za europsku integraciju – osobito nakon minucioznih napora koji su učinjeni u cilju održavanja monetarne unije i s njom i europskog sna. Takav ishod još bi dodatno pokvario raspoloženje uslijed tragičnih terorističkih napada u Parizu i nakon što su marševi za jedinstvo u Francuskoj i diljem kontinenta ponovno oživjeli osjećaj europske solidarnosti koji već dugo blijedi.

Manjkav pristup Troike
Grčki izbori trebali bi dovesti upravo do nove slike solidarnosti. Postoji mala sumnja da je patnja koju su Grci trebali trpjeti u posljednjih pet godina uglavnom pripisiva fiskalnoj raskalašenosti i lošoj javnoj upravi procesijom grčkih vlada. Međutim, kao što drži većina analitičara, uključujući Međunarodni monetarni fond, pristup Troike bio je također duboko manjkav, sa svojim naglašavanjem rezova plaća i prihoda, dok je zanemarivao reformu tržišta proizvoda i raspuštanje štetnih javnih i privatnih oligopola. Za dobrobit Grčke i Europe, nova vlada mora raditi s europskim institucijama u cilju revidiranja njihove strategije, istovremeno preuzimajući odgovornost za provedbu strukturalnih reformi koje potiču rast. Grčki vjerovnici i partneri moraju stvoriti fiskalni prostor kako bi reforme mogle uspjeti. Okretanje leđa Grčkoj zbog toga što ona više ne predstavlja prijetnju financijske zaraze nije politički provediva opcija. Obje strane morat će pokazati više predviđanja.

Lekcije Europi
Posljednjih pet godina dalo je dvije jasne lekcije Europi: odugovlačenje samo otežava reformu i kraj financijskih previranja ne implicira nužno i kraj društveno-gospodarske krize. Vrijeme je da iskoristimo te lekcije u cilju razvoja kooperativne strategije koja će napokon omogućiti Grčkoj realan napredak prema stabilnijoj budućnosti. Grčki izlazak iz eura ni danas nije ostvarivije rješenje no što je to bilo prije tri godine. 

© Project Syndicate, 2015.

Kibernetski napadi

Kibernetički napadi ne biraju metu – birajte zaštitu na vrijeme

Regulatorni okvir

Podaci kao temelj povjerenja: zašto je upravljanje podacima postalo strateško pitanje za banke