Teško to više koga može iznenaditi, ali eto zahvaljući propustu državne administracije još jedan natječaj za prodaju dionica tvrtke u većinskom vlasništvu države samo što nije pao, i to bez prilike za popravni.

Imunološkom zavodu to je bila, ma kako mršava, ali posljednja šansa da zadrži barem dio proizvodnje i ljudi, a državi da osigura ono što je sama nazvala strateškom nišom farmaceutske industrije. Slučajno ili namjerno, a teško je povjerovati da netko toliko puta može slučajno pogriješiti, autori uvjeta prodaje opet su se, kao nedavno s hotelima, pobrinuli da sastave kriterije koje nijedan investitor ne može ispuniti. Iako ima i nekih drugih nejasnih detalja koji su se još mogli ispeglati tijekom procesa dubinskog snimanja i prodaje, ključan je zahtjev prodavatelja koji uvjetuje ulaganje od 110 milijuna kuna za novo postrojenje koje će moći osigurati trajne dozvole za proizvodnju virusnih i bakterijskih cjepiva, krvnih derivata te alergena i preparata iz životinjske krvi, i to u samo godinu dana.

Da su se malo raspitali, autori kriterija doznali bi da se u visokoreguliranoj farmaceutskoj industriji proizvodne dozvole i brojni prateći dokumenti ne dobivaju u tako kratkom roku i da bi procesi koji se od njih traže mogli potrajati i do tri godine, što ne ovisi o investitoru već jednostavno o regulatornoj proceduri. To više što Imunološki trenutačno ima proizvodnu dozvolu samo za virusna cjepiva, što također istječe potkraj ove godine. Drugo, uvjetovali su ulagaču, a pozivni natječaj pokazao je da bi neki bili spremni uložiti u posrnuli projekt, obvezno zadržavanje svih segmenata proizvodnje, i to uoči bilo kakvog dubinskog snimanja.

Poznato je, primjerice, da JGL nikad baš nije bio zainteresiran za krvne derivate, već su ih zanimala cjepiva. Slične ambicije imao je PharmaS, dok je jedino Grad Zagreb na neviđeno obećavao zadržati cijeli paket, što je zvučalo dosta neozbiljno. Nije jasno zašto Vlada nije mogla, imajući na umu objektivne okolnosti na tržištu lijekova, odabrati najboljeg ponuditelja koji bi na temelju analize poslovanja pružio realnu viziju ulaganja i razvoja Imunološkog zavoda. Ako investitori hoće cjepiva jer procjenjuju da samo na tome mogu ostvariti dobit, ne treba isključiti već spominjanu mogućnost pripajanja krvnih derivata Zavodu za transfuziju.

Ako natječaj padne, a sve ide k tome, izgubljeno je dragocjeno vrijeme, a ponavljanje procesa kod nas predugo traje da bi moglo dobro završiti. Dok CERP napravi svoje, DUUDI svoje, a to znači ponovno prikupljanje pisma namjere, prvi krug, drugi krug…, Imunološki zavod izgubit će i zadnju proizvodnu dozvolu za virusna cjepiva. Od tog trenutka na prodaju je samo ime na papiru, koje nikog ne zanima. U tim okolnostima tvrdnja da je Imunološki u problemu zbog nerada bivše Vlade, što je nedavno izjavio premijer koji Hrvatsku vodi već tri godine, pokazuje da ni ova Vlada nije spremna preuzeti odgovornost. Tko će odgovarati?