Godinu za nama završili smo s oko 2,8 milijardi manjim deficitom državnog proračuna u odnosu na proračunske korekcije i projekcije iz studenoga.

Ministar financija Boris Lalovac samo koji dan nakon Nove godine požurio je, naime, obznaniti kako prvi preliminarni podaci govore da je 2014. godina zaključena s proračunskim manjkom na razini 12,8 milijardi umjesto planom zacrtanih 15,6, s razlogom ipak naglašavajući da je to iznos manjka "prema nacionalnoj metodologiji". Čak i za preliminarne godišnje pokazatelje stanja državne blagajne dosad smo u pravilu čekali mnogo dulje. Ali nakon što su nas ministri Lalovac i Grčić u prosincu posve neuobičajeno, gotovo online izvještavali o stanju manjka na početku mjeseca, pa desetog u mjesecu… ekspresna objava završnog skora ne čudi. Koliko god svako smanjenje deficita veseli, kad se dva mjeseca prije kraja godine godišnji plan promaši za petinu teško je izbjeći ili ocjene o neozbiljnom planiranju ili sumnjičavost prema strukturi i 'kvaliteti' ušteda (koliko ih je rezultat storniranja kapitalnih ulaganja ili odgode nekih nabavki za mjesec-dva, tj. do iduće proračunske godine).

Sve u svemu, ministar financija pritom će teško će otkloniti i sumnje da cijela priča o naglom smanjenju još nedavno preispitivanog i korigiranog proračunskog manjka nema veze s aktualnim predsjedničkim izborima.   U tome će mu teško pomoći i struktura 2,8 milijarde kuna ušteda u odnosu na iznos manjka koji planirana posljednjim rebalansom. Prema navodima ministra Lalovca, primjerice, 680 milijuna kuna ostvareno je zahvaljujući manjim izdacima za plaćanje kamata. Ti izdaci, kako podsjeća i Hypov glavni ekonomist Hrvoje Stojić, nisu rezultat Vladinih politika i mjera već na njih presudno utječu vanjski faktori. Dvojbeno je i što znači podatak da je na raznim nabavkama ušteđeno 440 milijuna kuna – jesu li te nabavke bile nepotrebne ili su samo odgođene za siječanj ili veljaču? Obrazlažući naglo poboljšan skor državnoga proračuna Lalovac je rekao da su doprinos tome dala sva ministarstva.

Uz spomenute kamate i nabave, rashodi za plaće su, kaže, smanjeni za 180 milijuna kuna, materijalni troškovi za 610, ostali rashodi niži su za 600 milijuna, subvencije za 165 milijuna kuna. Iznesene brojke teško su razbistrile sliku, a još manje su nam dale naznake koliko će pridonijeti topljenju deficita prema mjerilima Europske komisije i ESA 2010 metodologije, koja za razliku od danas više-manje irelevantne "nacionalne" počiva na obračunskom, a ne gotovinskom načelu, a i obuhvat joj je znatno širi. Ministar Lalovac o tome sigurno već ima prilično pouzdanu predodžbu, ali s tom mu se objavom iz nekog razloga ne žuri već samo najavljuje kako će se deficit prema procjenama Komisije znati za mjesec i pol.

Ipak, u državnim institucijama kojima je to područje interesa neslužbeno se barata procjenom o približno 18 milijardi kuna deficita u 2014. Među ostalim, više od tri milijarde kuna koje su mirovinski fondovi jednokratno prebacili proračunu sredinom godine prema nacionalnoj je metodologiji prihod koji umanjuje deficit, ali ga europska ne priznaje i to utoliko ne pridonosi fiskalnoj prilagodbi. Stvarni deficit osjetno će povećati i državna jamstva te dugovi javnih poduzeća (poput HŽ-a, HAC-a, ARZ-a) i obveze zdravstvenog sustava, iako su u Ministarstvu financija ovih dana rekli kako je taj sustav "veći dio svojih obveza podmirio". Ostaje primijetiti da su još potkraj prosinca na stranicama MF-a s tim u vezi i rezolutnije tvrdili kako je proračun u cijelosti isplatio ukupno planirani iznos za sanaciju zdravstva (3,2 milijarde kuna), kao i da su tijekom 2014. "redovito izvršavane sve obveze prema HZZO-u po svim ostalim osnovama".

U sagledavanju javnih financija Europska komisija zacijelo neće propustiti primijetiti da se u Hrvatskoj borba s deficitom i dalje vodi tako da se uporno pogoršava struktura rashoda jer se u nemogućnosti politike da osigura trajne izvore fiskalne prilagodbe uporno cijede investicije bitne za osiguranje rasta ekonomije. Jednako tako, od svođenja deficita na 12,8 milijardi kuna po domaćoj  metodologiji mnogo im je znakovitije kretanje javnog duga, pogotovo uz činjenicu da je i za 2015. godinu najizgledniji scenarij za Hrvatsku tek stagnacija gospodarstva. Ako bi se vidljivo oštriji ton u nekoliko posljednjih istupa istaknutih predstavnika europskih institucija (od EBRD-a do EK-a) o Hrvatskoj iščitavao kao signal, skori posjet Europske komisije teško će završiti bez preporuke dodatnih mjera u sklopu EDP-a. Mada se ministar Lalovac nada upravo tome, navodeći kako pored ušteda u 2014. u proračunu za iduću godinu ima dodatnog potencijala ušteda između pola i milijardu kuna.