Za Hidroelektru niskogradnju, posrnulu građevinsku tvrtku koja je neobično dugo odolijevala poslovnim poteškoćama, idućeg tjedna (27. studenog) trebalo bi se održati ročište za utvrđivanje tražbina.

Objavila je to Fina, ali uoči odlučujuće faze, nad ovim postupkom veliki je upitnik koji se tiče radničkih potraživanja. Naime, Hidroelektra ima oko 870 radnika, a svaki osobno mora donijeti odluku hoće li prihvatiti poseban sporazum oko isplate zaostataka koji nudi Uprava. U odnosu na stečena prava iznosi koje se nude skromni su, a odlučujuće bi moglo biti što postoji zainteresirani strateški partner – tvrtka Avenue Holdings, koja po grubim procjenama bitno manje nudi. Avenue Holdings, inače se neslužbeno povezuje s ruskim vlasnicima (navodno s investitorom u IGH), u pregovorima s Upravom, tj. direktorom Radom Pilipovićem i sindikatima, kako bi se tvrtka spasila od stečaja, svoj ulazak uvjetovao je sklapanjem pojedinačnog sporazuma između poslodavca i svakog radnika po pitanju obveze isplate dospjelih potraživanja. Uprava sad poziva radnike na potpisivanje sporazuma, dok o odjecima s radničke strane još nema informacija iz tvrtke.

No, da je stvar krenula u ovom smjeru potvrđeno je Poslovnom dnevniku i u Sindikatu graditeljstva Hrvatske. Na ulazak strateškog partnera tamo gledaju kao na jedinu soluciju, ali i sa očitom zabrinutošću. Nova predsjednica SGH-a Jasenka Vukšić kao primjer ističe da je sindikat zatražio osiguranje isplate onim radnicima koji ponudu prihvate, no tvrdi odgovor im još nije stigao. U odluke koje se tiču radnika, sindikat se ne kani miješati jer nema za to zakonskog ovlaštenja, pa će svatko sam odlučiti što mu je povoljnije, navodi sindikalna šefica.  "Nudi im se puno manje od onoga što im stvarno pripada, a sindikat se ne može odricati u njihovo ime; to je stvar odluke svakog radnika.

No, cilj nam je zaštititi radnike da im se osigura isplata onog što se nudi. Nismo zadovoljni sa stavom poslodavca i potencijalnog strateškog partnera koji uvjete mijenjaju uoči potpisivanja sporazuma", kaže ona i za ilustraciju navodi prvotni zahtjev da 95% radnika treba prihvatiti sporazum upravo relativiziran. Ponuda je na stolu, a opcije su 'uzmi ili ostavi', no kako je riječ o skromnom iznosu sindikalni predstavnici boje se da i to malo neće biti ispoštovano.

Naime, po njima bi pregovori ipak trebali dovesti do uplate određenog iznosa strateškog partnera na račun tvrtke, a s ciljem namirenja duga radnicima. A što se nudi radnicima? Po srijedi su dvije vrste sporazuma. Ključna je razlika u isplati otpremnine (u dvije rate). Sporazum koji ima i tu stavku odnosi se na 300-njak radnika kojima se ugovor o radu otkazuje. Na 500-njak radnika i dalje se računa, pa im sukladno tome nude drugačiji sporazum. Za isplate duga za plaće svima se nudi isto za razdoblje od kolovoza do studenog, uz otvorenu mogućnost i za plaću u prosincu, znači nešto više od onoga što bi dobili da dođe do stečaja.

Za dug za neisplaćene plaće za svibanj, lipanj i srpanj ove godine, međutim, isplata ima zanimljiv uvjet: to je dobit koju tvrtka ostvaruje u tri godine, počevši od 2016. Radnička potraživanja na početku predstečaja iznosila su 60-ak milijuna kuna, a Uprava od duga nije bježala. Čak je i potpisala sa sindikatima sporazum da će se obračunati pojedinačne obveze priznate tri godine unatrag od 4. srpnja 2014. (razlike u plaći i regres). Od svibnja ove godine novac za plaće manjka, unatoč tome otvoren je predstečaj, čude se neki, a kako država nije donijela odluku u koju se Uprava uzdala – kredit HBOR-a je izostao, izlaz se i traži u strateškom partneru koji, jasno, ima svoju računicu. Alternativa je – stečaj!