Mi smo pomalo specifična industrija pa je dosta teško odgovoriti na to pitanje.

Bio bih sretan da mogu nekoga zaposliti tko je subvencioniran fondovima EU, ali bojim se da od toga nema još ništa. Nama treba švelja i kožara, a to je u Međimurju u kojem radimo tradicionalna struka pa u tom pogledu i nemamo nekih problema u traženju kadra. Ono što nam predstavlja problem jest kako naći diplomirane inženjere strojarstva. To je kadar koji je deficitaran. 

Koliko vam nedostaje inženjera strojarstva? 
Nedostajalo nam je troje, ali smo ih nedavno uspjeli naći preko fakulteta strojarstva. Problem je što u Međimurju ima vrlo mali broj strojarskih inženjera i to nam je problematično. Ti inženjeri, obzirom na specifičnost posla, moraju godinu do dvije učiti rad na našim strojevima. Tek onda možemo govoriti da su potpuno spremni za rad. Problem Hrvatske je da premalo studenata završava fakultet strojarstva pa je i to jedan od najvećih razloga njihova nedostatka.

Zašto tražite inženjere samo iz Međimurja? 
Istina, lakše bi ih bilo naći u većim gradovima, primjerice u Zagrebu. To međutim sa sobom nosi neke druge komplikacije jer nije to baš tako blizu, treba prijeći sto kilometara svaki dan. Osim toga, kako učimo te ljude našoj tehnologiji, često se dogodi da se zbog različitih životnih okolnosti, ljudi koji nisu iz Međimurja vraćaju u svoja mjesta u kojima žive i napuštaju nas. A i mi i oni smo uložili kako bi se navikli na našu specifičnu proizvodnju. Netko tko je iz Međimurja ostat će raditi kod nas jer neće osjetiti potrebu za povratkom. Zato se prvo okrećemo ovom kraju koji, kao što sam rekao, na žalost ima problem nedostatka diplomiranih inženjera strojarstva.