Dok gotovo sve zemlje svijeta nastoje potaknuti rast, kineska ga vlada pokušava usporiti do održive razine.

Kako se Kina pomiče prema gospodarstvu usmjerenome na usluge i domaću potražnju, kretanja sporijeg rasta neizbježna su i poželjna. Međutim, izazovi su strahovito veliki i taj blagi pad ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. S obzirom na to da kinesko gospodarstvo raste razmjerno gospodarstvima trgovinskih partnera, učinkovitost njezina modela rasta na temelju izvoza nesumnjivo će opasti. Logično se nameće da će se smanjiti i povrat od golemih ulaganja u infrastrukturu, od čega je većina usmjerena upravo na poticanje rasta izvoza.

Treba povećati potrošnju i kvalitetu života, a u mnogim područjima zagađenje zraka i nestašica vode sve su akutniji. No u gospodarstvu u kojemu je dug premašio 200 posto BDP-a nije lako postupno obuzdati rast, a da se ne pokrene propadanje ambicioznih projekata ulaganja. Čak bi i u Kini, gdje vlada svojim dubokim džepovima može ublažiti pad, bankrot sličan onomu Lehman Brothersa mogao dovesti do značajne krize. Zamislite koliko je teško upravljati blagim padom u tržišnim gospodarstvima. Brojne su recesije pokrenuli ili pogoršali ciklusi monetarnog stezanja; bivšeg čelnika američkih Saveznih rezerva Alana Greenspana tijekom devedesetih su prozvali "maestro" jer je uspio usporiti inflaciju te istodobno održati snažan rast.

Uljepšavanje stvarnosti 
Vrlo je upitno je li kontrolirano stezanje lakše u centraliziranom gospodarstvu, gdje se tvorci politike moraju oslanjati na znatno veću buku među tržišnim signalima. Kad bi trebalo suditi prema službenim i tržišnim pokazateljima rasta, moglo bi se pomisliti da su rizici ograničeni. Službena je ciljana stopa rasta u Kini 7,5 posto. Svakoga tko predviđa 7 posto smatra se "kineskim medvjedom", a zbog predviđanja pada na 6,5 posto prozvat će vas fanatikom. U većini zemalja takve su male razlike stvar cjepidlačenja. U SAD-u se tromjesečni rast BDP-a kretao od – 2,1 do 4,6 posto u prvoj polovici 2014. Naravno, kineski rast gotovo zasigurno fluktuira znatno više nego što se to vidi iz službenih podataka, dijelom i zbog toga što lokalne dužnosnike potiču da uljepšaju podatke prije nego što ih dojave središnjoj vlasti.

I gdje je sada kinesko gospodarstvo? Većina dokaza upućuje na to da se gospodarstvo značajno usporilo. Zapanjujuća je činjenica da je godišnji rast potražnje struje drastično opao ispod 4 posto u prvih osam mjeseci 2014., a tako niska razina posljednji je put zabilježena tijekom globalne financijske krize koja je izbila 2008. Zbog kineske je modernizacije potrošnja struje rasla brže nego proizvodnja, a ne sporije. Pad potražnje struje gurnuo je kinesko rudarstvo u ozbiljnu krizu jer su mnogi rudnici gotovo bankrotirali. 

Nepouzdani podaci
Pad cijena nekretnina također je klasični pokazatelj osjetljivoga gospodarstva iako je pravi stupanj pada teško procijeniti. Glavni indeksi cijena nekretnina mjere samo tražene cijene, a ne stvarne prodajne cijene. (Podaci u mnogim drugim državama, na primjer u Španjolskoj, također su podjednako manjkavi.) Izvoz je, dakako, opao s obzirom na spor rast u ostatku svijeta. Izvoznici robe kao što su Australija, Indonezija i Brazil već su osjetili učinke pada rasta Kine, baš kao i Njemačka i Švicarska, države koje ovise o zadovoljenju neutažive gladi Kine za kapitalno-intenzivnim dobrima. Nažalost, kineski podaci nisu ni izbliza pouzdani kao podaci o razvijenim gospodarstvima pa je, stoga, bilo kome teško točno znati što se događa.

Potrošnja energije obično je jedna od najpouzdanijih mjera rasta, no kako se gospodarstvo pomiče prema uslugama i kako mnoge energetski intenzivne industrije poput proizvodnje cementa i čelika opadaju, vrlo je moguće da je pad potrošnje električne energije samo simptom rebalansa. Isto tako, blagi pad cijena nekretnina uslijedio je nakon razdoblja tijekom kojeg su se cijene i više nego udvostručile, pa je teško reći prijeti li Kini skromna i zdrava korekcija ili punokrvni pad. A ako se kontinentalna Europa s vremenom oporavi, kao što se dogodilo s SAD-om i Velikom Britanijom, i izvoz bi ponovno mogao početi rasti. Jasno je da kinesko vodstvo namjerava provesti brojne tržišne reforme koje su odobrene na Trećem plenarnom zasjedanju 2013. Agresivna antikorupcijska kampanja predsjednika Xija Jinpinga može se smatrati pripremom za politički otpor daljnjoj gospodarskoj liberalizaciji. 

Veliki ulozi
S druge strane, može se smatrati da je kineska korupcija dosad više bila oblik poreza nego paralizirajuća sila te da bi drastična promjena pravila igre mogla sama pokrenuti značajan pad proizvodnje. Može li kineska vlada provesti blagi pad te pritom iskorijeniti korupciju, smanjiti zagađenje i osloboditi tržišta kako bi osigurala dugoročni rast? Ulozi su veliki. Ako dođe do pada rasta u Kini, globalne će posljedice biti znatno gore nego što bi normalna američka recesija mogla uzrokovati. Stopa rasta u Kini i dalje je vrlo visoka pa postoji dosta prostora za pad. Moguća ranjivost zapadnog izvoza i cijena imovine vrlo je velika. Ako usporedimo dvije glavne sile koje danas rukovode pooštravanjem  politike, američke Savezne rezerve možda je lakše shvatiti, ali za svijet je podjednako bitno ono što se događa u Kini. .

Energetska samodostatnost

Zarađujte na vlastitoj energiji: Nova platforma osvaja tržište

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

© Project Syndicate, 2014.