Jedan od ključnih ekoloških problema današnjice je otpad, međutim, i razvijena društva su ga relativno kasno prepoznala kao problem.

Otpad je izravna posljedica ukupnosti djelovanja u društvu stoga je količina nastalog otpada često pokazatelj gospodarske snage i razvijenosti neke zemlje ili društva. Nažalost, za Hrvatsku trenutno nema podataka niti uvida u to tko, što i koliko proizvodi u smislu otpada, kako se s otpadom dalje postupa te kako se otpad konačno zbrinjava. Također je činjenica da nedostaju objekti za obradu i zbrinjavanje otpada. Aktualni su problemi vezani uz lociranje objekata i dobivanje suglasnosti za lokacije. S druge strane, regulativa je relativno dobra i zanimanje je povećano, kao i aktivnosti u odnosu na rješavanje postojećih problema u zbrinjavanju otpada, osobito u području otpada koji nastaje u prehrambenoj industriji.

Važno je istaknuti kako unatoč dobroj pokrivenosti nacionalnim propisima u Hrvatskoj nema cjelovitog sustava gospodarenja otpadom jer se vrijedeći propisi primjenjuju samo djelomično ili nepotpuno. Također, nema ni pouzdanih podataka o kontroli tokova otpada. Iako Agencija za zaštitu okoliša ulaže značajne napore i postupno uspostavlja baze podataka s područja otpada nije izgrađena i osposobljena infrastruktura, pa kapaciteti za prihvat otpada ne zadovoljavaju (nema objekata za obradu ili su neiskorišteni).

Zanemarivo odvajanje 
Udio reciklaže i iskorištavanje tehnologija za obradu ili preradu otpada vrlo je malen. Također, razina znanja i informiranost o ovoj problematici nedovoljna je pa često dolazi do konfliktnih situacija prigodom određivanja novih lokacija za bilo koju od građevina i postrojenja za gospodarenje otpadom.Što se tiče otpada od hrane, kao zasebnog i vrlo važnog pitanja u kontekstu gospodarenja otpadom i smanjenja bacanja hrane kao jedne od vrlo važnih aktivnosti u tom segmentu, podaci Europske komisije govore da se u Europi, na godišnjoj razini baci oko 180 kg hrane po stanovniku.

U Hrvatskoj, količina otpada od hrane koja završi na odlagalištima otpada kao dio miješanog komunalnog otpada iznosi oko 309.000 tona, što je oko 90 kg hrane po stanovniku, dakle, ipak znatno manje od europskog prosjeka, ali još uvijek daleko previše za hrvatske uvjete. Odvajanje otpada od hrane na mjestu nastanka još uvijek je zanemarivo i u proizvodnom sektoru i kućanstvima. Uglavnom se bilježi odvajanje otpadnih jestivih ulja i masti, koja služe za  proizvodnja biodizelskoga goriva. Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša, otpad od hrane uglavnom završava u miješanom komunalnom otpadu, od čega je njegov udio u ukupnom otpadu 10 do 14%. Kada govorimo o otpadu hrane, a kako bi mogli utjecati na njegovo smanjenje, važno je razlikovati nastaje li taj otpad kao posljedica tehnoloških procesa proizvodnje u prehrambenoj industriji, kao posljedica proizvodnje hrane biljnog ili animalnog porijekla, u lancu prodaje i/ili distribucije ili u domaćinstvu.

Za svaki od ovih segmenata proizvodnje (i potrošnje) hrane od polja do stola prilikom kojih nastaje određena količina otpada, postoje i razlozi, koje treba zasebno promatrati, analizirati i na njih utjecati.Kako bi se postiglo bolje gospodarenje otpadom iz prehrambene industrije potrebno je imati točnu sliku stanja i načiniti tzv. mapiranje otpada, temeljem kojeg se mogu izraditi konkretne strateške smjernice i planovi. Na temelju ovakvih planova predlažu se najbolja rješenja zbrinjavanja ili obrade otpada u prehrambenoj industriji ovisno o vrsti otpada i vrsti industrije u kojoj isti nastaje.

Zamke jeftine hrane
Dobar primjer prijedloga gospodarenja, na temelju provedenog istraživanja dale su u Velikoj Britaniji Uprava za okoliš, hranu i ruralne poslove i Udruženje za hranu i piće, koje predstavlja interese proizvođača hrane i pića, pri čemu su definirali strateške ciljeve i prioritete.To su smanjivanje emisije CO2 za 30% do 2020. godine, potpuni prestanak odlaganja prehrambenog i ambalažnog otpada na odlagališta otpada do 2015., jačanje programa za recikliranje otpada, smanjivanje korištenja vode za potrebe industrije do 20% do 2020. godine, pronalaženje adekvatnih rješenja za pročišćavanje vode koja se koristi u industriji te podizanje standarda zaštite okoliša vezano uz transport hrane i sirovina kroz smanjivanje negativnih utjecaja za do 20% do 2020. godine.

U razvijenom svijetu, gubici hrane prije dolaska u maloprodaju su znatno niži, ali oni koji nastaju u maloprodaji, ugostiteljstvu i kućanstvima su dramatično narasli u posljednjih nekoliko godina zbog različitih razloga. Trenutno je hrana relativno jeftina, barem za potrošače razvijenih zemalja, što smanjuje motivaciju za izbjegavanje otpada/gubitaka. Potrošači su se navikli na kupnju namirnica s najvišim standardima, dakle, trgovci odbacuju mnoge jestive, samo malo nepravilne proizvode. I komercijalni pritisak može potaknuti stvaranje otpada: ugostiteljstvo često koristi "super-velike" porcije zbog konkurencije, dok ponude "kupite jedan drugi dobivate besplatno" imaju isti učinak u maloprodaji. Zbog needuciranosti potrošača o sigurnosti hrane dolazi do oslanjanja na "upotrijebiti do" datuma, čije sigurnosne margine često znače da se baca hrana podobna za konzumaciju. U nekim razvijenim zemljama, neželjena hranu odlazi na odlagališta, umjesto da se koristi kao hrana za životinje ili kompost.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Doprinos kućanstava
No, bez obzira na to što očekujemo od nadležnih institucija u smislu poduzimanja mjera za smanjivanje bacanja hrane, uvijek trebamo najprije razmisliti što možemo sami pridonijeti. S tim ciljem, EK je još 2011. donijela nekoliko preporuka koje bi valjalo slijediti.  Na primjer: Isplanirajte jelovnik za tjedan dana. Provjerite namirnice u hladnjaku i na policama, tek onda napravite popis preostalih potrebnih namirnica. Ponesite popis i pridržavajte ga se kada ste u trgovini. Odolijevajte ponudama i ne kupujte kada ste gladni jer ćete u tom slučaju kupiti više nego što vam je potrebno. Naučite značenje datuma "upotrijebiti do" i "najbolje upotrijebiti do". To su najčešće prijedlozi proizvođača do kada će proizvod zadržati najveću kvalitetu i nisu strogi pokazatelji je li hrana još sigurna za konzumaciju.