Otkupne cijene mlijeka i na zajedničkom tržištu Europske unije (EU) i na globalnom tonu sve dublje.

Najprije su ih poljuljale visoke zalihe na pojedinim tržištima, a potom i embargo Ruske Federacije koja je u kolovozu prekinula trgovanje s EU i SAD-om, zabranila je uvoz mnogih artikala iz poljoprivredno-prehrambenog lanca.  Prvi put u više od dva desetljeća u sklopu Europske unije, objašnjava direktor Croatiastočara Branko Bobetić, ovoga ljeta nije se realiziralo uobičajeno sezonsko povećanje otkupne cijene mlijeka. Farmeri su u srpnju za otkupljeno mlijeko dobili manje ne samo naspram lipnja već i u odnosu na cjenik iz siječnja. Između siječnja i srpnja ove godine otkupna cijena za 100 kilograma mlijeka, primjerice, u Njemačkoj je pala za četiri eura, u Hrvatskoj za tri, koliko je srušena i u okruženju, u Sloveniji i Mađarskoj, dok je u Rumunjskoj niža za gotovo pet eura.

Na globalnoj razini otkupne cijene mlijeka diktira Novi Zeland, gdje je situacija još nepovoljnija: od siječnja do srpnja cijena se srušila s 40 na 30 eura za 100 kilograma mlijeka. U svjetskim okvirima Novi Zeland je lider sa 20 milijardi kilograma mlijeka, EU ukupno ima oko 15,5 milijardi, a SAD oko 14 milijardi kilograma. U posljednjih pet godina prosječna novozelandska otkupna cijena mlijeka bila je za 13 posto niža naspram cjenika u članicama EU, a na sjevernoameričkom kontinentu oko šest posto. Iduća bi godina mogla biti presudna za opstanak mnogih europskih, a time i hrvatskih proizvođača, nakon ukidanja mliječnih kvota koje su proteklih godina limitirale proizvodnju članicama Unije.
 

Odlukom Europske komisije, naime, od travnja 2015. više nema proizvodnih kvota, pa je za očekivati da će velike farme, kako bi u žestokoj utakmici na globalnom tržištu osigurale svoju održivost, sve podrediti povećanju proizvodnje mlijeka i na taj način utjecati na njezino daljnje rušenje, a u konačnici i na zatvaranje manjih, nekonkurentnih gospodarstava. Kad je riječ o mliječnom biznisu, svjetsko tržište, podsjeća Bobetić, najviše trguje maslacem, sirom i obranim mlijekom u prahu jer se kroz ta tri proizvoda najkvalitetnije rješava problem prekomjernih zaliha u proizvodnji sirovog mlijeka. Europska cijena maslaca na globalnom je tržištu sredinom rujna na godišnjoj razini bila manja za 30 posto, obranog mlijeka u prahu za 34 posto, punomasnog mlijeka za 37 posto, a sira Chedar za 14 posto.

Rusija je najveći kupac europskih sireva i maslaca. Potraje li embargo i 2015., ni farmerima ni prerađivačkoj industriji u europskom mliječnom biznisu ne piše se dobro.  Hrvatsko se mljekarstvo nakon pada otkupa u 2013. iskazanog kroz 100 tisuća tona mlijeka i ove godine suočilo s problemima. Premda se proizvodnja blago oporavlja, u odnosu na lani otkup je veći 6-8 posto, paralelno uvoz obara rekorde pogubne za lokalnu proizvodnju. Uvoz sira u prvom je polugodištu dosegnuo 45 posto domaće proizvodnje, a pretvori li se 7000 tona sira u mlijeko, to je više od 100 tisuća tona.