– Prema podacima iz motrilačkih postaja medenja sa sedam lokacija u Krapinsko- zagorskoj županiji dobili smo podatak da je u zadnje tri godine prosjek po košnici iznosio 24,3 kilograma meda od bagrema, od kestena 11,5 kilograma, a livade sedam kilograma, što je ukupno 42,8 kilograma godišnje. Ova godina uz odnosu na protekle tri godine bila je katastrofalna za pčelarstvo – rekao nam je Darko Milinković, predsjednik Saveza pčelara KZŽ.

Bez livade i kestena

Od proljeća vremenski uvjeti nisu dozvoljavali razvoj pčelinjih zajednica pa je unos nektra bio jako mali. Pčelari su ove godine u prosjeku vrcali sedam kilograma bagremovog meda po košnici, a livadnog i kestenovog meda uopće nije bilo. Gubitak meda na osnovu protekle tri godine iznosi 35,8 kilograma po košnici. U Krapinsko-zagorskoj županiji zaključno sa 31.prosincem 2013. godine bilo je registrirano 359 pčelara koji posjeduju 15.862 košnica. Na temelju tih podataka u Savezu pčelara došli su do izračuna gubitaka prinosa meda u ovoj godini koji ukupno iznosi 567.859 kilograma. Prema otkupnoj cijeni od 25 kuna po kilogramu šteta iznosi 14.196.475 kuna, ili po cijeni meda na kućnom pragu od 50 kuna po kilogramu iznosi 28.392.950 kuna. Prosjek gubitka po pčelaru iznosi 1581 kilogram meda. Kako je ova godina jako loša, a evidentno je nakon pregleda košnica da pčelinje zajednice nemaju dovoljno zimskih zaliha meda, nužno je odmah pristupiti prihrani sa šećernim sirupom i to oko 10 do 15 kilograma po pčelinjoj zajednici, ističu u Savezu pčelara.

Zimski gubici

Predsjednik Saveza Milinković objašnjava da ukoliko se ne bi izvršila prihrana pčela, preko zime bi uginulo 50 do 60 posto pčelinjih zajednica što je ukupno 9517 pčelinjih zajednica.

– Kada bi se zbrojio gubitak meda u 2014. i eventualni zimski gubici to bi bilo jednako katastrofi za hrvatsko pčelarstvo i pčelarstvo Krapinsko – zagorske županije. Uzmemo li u obzir da je najveća korist od pčela zapravo oprašivanje, ovoliki gubici pčelinjih zajednica imali bi nesagledive posljedice na poljoprivredu poput voćarstva i povrtlarstva, te ukupnu bio raznolikost naše ‘Bajke na dlanu’ – zaključuje Darko Milinković.