Rastu tenzije između Rusije i Zapada zbog ukrajinske krize, a nakon što je više srednjoeuropskih zemalja u proteklih nekoliko dana izvijestilo o smanjenju isporuka ruskog plina, ponovno se javljaju strahovi vezani uz moguće nestašice plina ove zime.

Dva su moguća krizna scenarija. Jedan je mogućnost da Rusija prekine isporuke plina preko Ukrajine, a druga da općenito smanji isporuke europskim kupcima. I jedna i druga mogućnost imale bi značajne efekte na europsko tržište energije, no te negativne posljedice ne mogu se uprosječiti, odnosno treba ih zasebno analizirati iz perspektzive svake pojedine europske države. Razmjeri potencijalne krize ovisit će i o nizu trenutačno teško predvidljivih okolnosti, kao što su vremenske prilike ove zime. Generalno gledajući, Europa uvozom ruskoga plina zadovoljava oko 30 posto svoje potrošnje, a oko polovica tog plina u Europu dolazi plinovodima koji prolaze kroz Ukrajinu. Dakle, u dva glavna scenarija Europi prijeti mogućnost da iz alternativnih izvora mora zadovoljiti između 15 i 30 posto potrošnje. Ipak, to je tek bazična računica, pravi proračun puno je kompleksniji. Iako je zima razdoblje godine s najvišom potrošnjom plina na Starom kontinentu, za sigurnu opskrbu tijekom zime ključno je razdoblje ljeta i rane jeseni.

Tada je potrošnja znatno niža, no viškovi iz proizvodnje koriste se za punjenje plinskih skladišta, ključnih za zadovoljavanje perioda vršne potrošnje u zimskom razdoblju. Ohrabrujuće su vijesti da se u protekla dva mjeseca opskrba europskih skladišta odvijala nesmetano. Prema podacima udruženja Gas Infrastructure Europe (GIU), prosječna popunjenost europskih skladišta plina prošle nedjelje iznosila je vrlo visokih 90,32 posto. U Ukrajini je pak popunjenost skladišta trenutačno na tek 50 posto i to se može smatrati naznakom problema koji dolaze. Naime, temeljem tih podataka već se može predvidjeti da će, u slučaju nešto hladnije zime, Ukrajina biti suočena s nestašicama plina, te vjerojatno za svoje potrebe preuzimati dio isporuka koji za europske kupce proalze njezinim teritorijem. To će, pak, kaskadnim efektom utjecati na sve države koje ovise o tim plinovodima za znatniji dio svoje opskrbe, kao što je Bugarska, koja 82 posto svoje potrošnje u zimskom razdoblju zadovoljava iz cijevi, a tek 18 posto iz skladišta.

Bilo kakva ozbiljnija redukcija dogovorenih količina plina kroz Ukrajinu od strane Rusije samo bi uvećala problem. Europska unija tu generalno ima prostora za ublažavanje problema, ponajprije povećanjem uvoza plina iz Norveške, inače najvećeg pojedinačnog izvoznika plina u EU, ili Sjeverne Afrike, te većim uvozom ukapljenog plina (LNG). Prema podacima GIU-a, trenutačna stopa utilizacije europskih LNG terminala je tek nešto više od 20 posto, a i globalno tržište tog energenta dobre je likvidnosti. Ipak, zbog nedovoljno razvijene transportne infrastrukture, neke države nemaju mogućnosti nadoknaditi manjak ruskog plina iz drugih izvora. Srećom, Hrvatska nije među takvim državama. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koja iz vlastite proizvodnje zadovoljava više od 60 posto potrošnje plina. Sa susjednim državama povezana je dvama plinskim interkonektorima, raspolaže plinskim skladištem Okoli, a ima i mogućnost povećanja udjela u sjevernojadranskoj proizvodnji koju inače dijeli s Italijom.

Proteklih godina znatna su sredstva uložena u modernizaciju nacionalne plinske infrastrukture, posebno izlaznih kapaciteta plinskog skladišta. Dodatna povoljna okolnost je činjenica da su od sredine prosinca do kraja siječnja tradicionalno u remontu dva velika industrijska potrošača plina – kutinska Petrokemija, na koju se odnosi gotovo 20 posto domaće potrošnje, te Inina rafinerija u Rijeci. Sve te činjenice trebale bi rezultirati relativno visokim stupnjem sigurnosti opskrbe plinom, čak i u slučaju eskalacije sukoba između EU i Rusije. Prema Vladinu kriznom planu, postoje četiri razine interventnih mjera, a tek posljednja podrazumijeva ozbiljne redukcije plina za industriju, gdje bi veliki potrošači dekretom bili svedeni na potrošnju u razini tehnološkog minimuma. Ipak, prema trenutačnim informacijama, nisu veliki izgledi da će doći do toga.

Puno veći efekt mogao bi biti vidljiv na tržištu električne energije, čija je cijena konvergentna s cijenom prirodnog plina. Rast cijena plina i smanjenje dostupnih količina rezultirali bi povećanjem cijene proizvodnje energije iz plina ili čak reorijentacijom na korištenje skupljeg mazuta s jedne strane, ali i većom potrošnjom električne energije s druge. Oba ta efekta utjecala bi na rast cijene električne energije na burzama, a poklopi li se s tim i dulje razdoblje vrlo niskih temperatura, u bliskom susjedstvu moglo bi biti ozbiljnih problema. Srbija, primjerice, gotovo sto posto svog plina uvozi iz Rusije, a zbog golemih padalina koje su poplavile kopove tamošnjih rudnika ugljena ima ozbiljnih problema s opskrbom svojih termoelektrana. Dođe li do najgoreg mogućeg scenarija, problemi iz Srbije prelit će se i u okolne države. Hrvatska pritom neće biti pošteđena, no zbog navedenih okolnosti, eventualne štete bit će daleko od kataklizmičnih proročanstava koja se posljednjih tjedana mogu pročitati u domaćim medijima.