Zaokret porezne politike za 180 stupnjeva pohvalan je iz više razloga, a ponajviše zbog činjenice da je SDP konačno pronašao mjere koje nisu socijalističke već socijaldemokratske.

Milanović za to otkrivenje treba prije svega zahvaliti novom ministru financija Borisu Lalovcu koji je ispravno inzistirao na tome da se smanji pritisak na plaće, a da se proračunska rupa nadomjesti oporezivanjem štednje, točnije prihoda ostvarenih od kamata na štednju. Drugim riječima oslobodit će se prostor za potrošnju kod onih koji su do sada imali tek dovoljno za pristojan život, a one koji su imali i za štednju natjerat će se da kontribuiraju kroz maleni porez. Vlada je izabrala, naime, vrlo skromnu stopu od 12 posto koja nikome neće uzeti previše, ali je dovoljna da nadomjesti oko 400 milijuna kuna koji će proračunu nedostajati nakon primjene novih poreznih pravila. To će se nažalost dogoditi tek u zadnjoj godini mandata, koja je automatski i predizborna godina, pa će ostati zapamćeno kao očajnički populistički pokušaj da se povrati dio podrške birača, međutim riječ je o zaokretu koji će neka nova Vlada teško moći ignorirati.

Ispravak je to nepravde koja se događala od uspostave poreza na dohodak, a naročito se pojačala sužavanjem poreznih razreda u sustavu poreza na dohodak 2012. Hrvatska je uvijek imala visoke stope poreza na dohodak, što je uz visoke stope doprinosa opteretilo rad, ali su sustavno zanemarivani drugi prihodi građana. Nisu bili oporezovani prihodi od kamata na štednju, prihodi od dividendi ili neki prihodi od imovine. To je dodatno pojačano 2012. kada je bivši ministar financija Slavko Linić odlučio najvišu stopu poreza na dohodak od 40 posto primjenjivati već na primanja veća od 8800 kuna. Time je poslao poruku da je svatko tko zarađuje više od 9000 kuna mjesečno bogat čovjek kojem treba oduzeti 40 posto zarade, ali istovremeno je zaboravio natjerati one koji lagodno žive od rente, odnosno od štednje, pa ste mogli imati dva milijuna kuna štednje i od toga zaraditi oko 70 tisuća kuna čiste rente, a ne platiti ni kunu poreza. Uvođenje novog poreza, odnosno oporezivanje kamate na štednju stopom od 12 posto neće bitno oštetiti štediše. Prema preliminarnim izračunima riječ je o sitnim iznosima poreza.

Tako bi građanin sa štednjom od 50 tisuća kuna na koju godišnje može imati oko 1150 kuna zarade plaćati oko 140 kuna poreza, a oni sretniji sa štednjom od dva milijuna kuna morat će platiti oko 8000 kuna poreza godišnje. To je razina koja bi dio štediša mogla potaknuti na potrošnju, ali ih neće kazniti na način da štednja postane neisplativa. U Hrvatskoj se štednja povećava kontinuirano pa je tako po najnovijim podacima Hrvatske narodne banke na računima građana, što oročenim što depozitima, bilo u lipnju oko 179 milijardi kuna.I dok se štediše neće složiti s ocjenom da je došlo vrijeme i da oni plate danak društvu, oko 1,38 milijuna ljudi koji žive od plaća s radošću će dočekati podizanje neoporezivog dijela dohotka. Drugim riječima to znači da će od prosječne hrvatske plaće ostati na računima oko 160 kuna više mjesečno, što je na godišnjoj razini oko 2000 kuna. Nešto manji iznos na kamati zaradi štediša koji na računima ima položen iznos u razini godišnje plaće.

Od poreznih izmjena najviše će profitirati građani koji zarađuju iznadprosječne plaće u Hrvatskoj. Ministarstvo financija izračunalo je da će građanin koji je do sada imao plaću od 12.000 kuna u neto iznosu ubuduće imati oko 820 kuna više. To je u godini oko 9800 kuna što je neznatno više od iznosa godišnjeg poreza štediše s dva milijuna kuna na računima. Iz tih je usporedba vidljivo da je preraspodjela napravljena od onih koji imaju više prema onima koji imaju manje. Ono što žulja u mjerama je odluka po kojoj se pravo na uvećanje kupovne moći ograničava državnim dužnosnicima. Riječ je samo 2000 ljudi i nema apsolutno nikakve ekonomske podloge u inzistiranju Milanovića da njegova plaća ostane na istoj razini. Premijer se time želi obraniti od kritika javnosti i interpretacija da ga je na relaksaciju plaća natjerao osobni interes, ali je braneći se iz socijaldemokracije ponovno povučen u socijalizam.