Uvrštenje GDR-ova na Londonsku burzu promatram prvenstveno kroz trenutak u kojem se odvilo.

Naime, i Ina i Hrvatski Telekom GDR-ove su uvrstili prilikom provođenja svojih inicijalnih javnih ponuda (IPO). Prema tome, pretpostavljam da je odluka o izlasku na Londonsku burzu bila motivirana prvenstveno što boljim uspjehom samog IPO-a jer listanje na velikim stranim burzama može proširiti bazu potencijalnih investitora, a time i doprinijeti uspjehu ponude.

Što je bio razlog malog interesa za GDR-ove Ine i HT-a?
Više je razloga koji mogu objasniti slab interes, od općeg pada interesa za dionicama iz graničnih tržišta nakon izbijanja financijske krize, do činjenice da su i Ina i HT nedovoljno velike tvrtke u svjetskim mjerilima s malim brojem slobodnih dionica ili čije poslovanje nije u dovoljnoj mjeri internacionalno. Međutim, smatram da niti očekivanja po pitanju aktivnosti u sekundarnom trgovanju otpočetka nisu bila velika, već je uvrštenje napravljeno kao podrška primarnoj emisiji.   

Je li dvostruko izlistavanje na stranim tržištima potrebno hrvatskim kompanijama?
Načelno, listanje na stranim burzama može tvrtkama biti korisno u slučaju potrebe ili namjere za prikupljanjem dodatnog kapitala na tržištu. Također, listanje na stranoj burzi može biti provedeno i kao jedan od koraka u osvajanju novog tržišta. Međutim, uspješnost prikupljanja kapitala na stranoj burzi je vrlo zahtjevan i rizičan poduhvat, pa bi okretanje hrvatskom tržištu kapitala, koje po mom mišljenju nije dovoljno iskorišteno za prikupljanje kapitala, vjerojatno moglo biti bolja opcija za većinu tvrtki.