U naredna dva tjedna trebao bi konačno biti gotov koncesijski ugovor za više od tisuću kilometara autocesta, nakon čega ide pred potencijalne koncesionare.

Ugovor se s nestrpljenjem čeka od lipnja, nakon što je Vlada promijenila odvjetnički tim koji ga je pisao, a resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić otkrio je spremnost države da koncesiju s 30 produlji na 40 godina te da garantira postojeći promet na autocestama i pripadajući prihod. Među najosjetljivijim klauzulama koje američki odvjetnički tim Shearman i Sterling zajedno s domaćim Hanžekovićem i partnerima mora definirati upravo je pitanje obuhvata garancija. Ministar Dončić odbacio je mogućnost da država garancira novcem, već će one biti realizirane po modelu subvencioniranog zajma. No, posezanje države za garancijama, pa i onim implicitnim, povlači pitanje kako će na takav model gledati Bruxelles i hoće li se dodatno opteretiti javni dug.

Frizirani podaci
Krajem rujna zbog primjene nove europske metodologije ESA 2010 uključivat će i 30 milijardi kuna duga domaće cestogradnje koje su dosad stajale po strani umjetno frizirajući podatke. Eksplozija duga jedan je od ključnih razloga za monetizaciju, a nepoznanica garancija otvara potencijalno paradoksalnu situaciju.  Bude li takvo jamstvo ocijenjeno kao standardna obveza države, dogodio bi se nevjerojatan scenarij da čak i da država novcem od koncesije otplati veći dio duga HAC-a i ARZ-a, garantiranjem prometa opet bi se opteretio javni dug na idućih 40 godina, odnosno cijelo vrijeme trajanja koncesije. Sugovornici Poslovnog dnevnika upozoravaju da je pitanje implicitnih garancija prilično u sivoj zoni, no mogućnost ulaska u javni dug je itekako realna.  Takav scenarij odbacuju u Vladi ističući da Vlada inzistira na ravnomjernoj podjeli rizika, što je ključno za dobivanje pozitivnog mišljenja EK.

"Cjelukupna struktura ove transakcije ne podrazumijeva izdavanje bilo kojeg eksplicitnog ili implicitnog jamstva koje bi bilo tretirano kao javni dug", poručuli su iz Vlade dodajući da je zato izbor i pao na model monetizacije. Neslužbeno doznajemo da su procjene prometa napravljene konzervativno; ako promet autocestama padne do 1,5 posto projiciranog broja vozila, teret snosi država, ali ne novcem nego će se nadoknaditi iz prometa budućeg razdoblja. Padne li promet više, trošak će podijeliti koncesionar i država, no u kojem omjeru nije poznato. Slično vrijedi i suprotnom; sva zarada ide koncesionaru ako promet premaši 1,5 posto predviđenog, a sve više od toga dijeli s državom. 

'Alternativa je bankrot'
Na obrisima tako postavljene platforme Vlada želi projekt monetizacije autocesta završiti u ovoj godini, a jednokratnu isplatu očekuje najkasnije u veljači. Pravo na upravljanje autocestama u idućih 30 do 40 godina koncesionar bi platio između 2,5 i tri milijarde eura. Tom financijskom injekcijom trebao bi se otplatiti veći dio duga HAC-a i ARZ-a od oko 22 milijarde kuna uspije li država dobiti maksimalnu željenu cijenu, a milijarda eura ostala bi u postojećem dugu. Alternativa je prema ministru Dončiću, bankrot. Dva cestovna giganta nagomilala su četiri milijarde eura duga koji bi s kamatama do 2038. porasli na oko osam milijadi eura što je za javne financije neodrživo.  

HAC i ARZ bez uspjeha s bankama

ARZ nije ni tražio mišljenje Komisije

Dok monetizacija ulazi u novu fazu, prezadužene Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka Zagreb zasad neuspješno pregovaraju s kreditorima. HAC od početka godine ne uspijeva dogovoriti refinanciranje oko 800 milijuna eura koji mu dospijevaju ove godine. Banke ne žele zaključiti aranžman bez potvrde Europske komisije da državnu garanciju neće smatrati potporom, no EK se odbila time (zasad) baviti. Krajem lipnja HAC (i država skupa s njim) za dlaku je izbjegao bankrot državnom pozajmicom od 221 milijun eura koji još nisu vraćeni ministru Borisu Lalovcu u proračun. I dok su se svi fokusirali na HAC, nezamijećeno je prošlo da iz ARZ-a, čiji dug iznosi 958 milijuna eura bez pripadajućih kamata, nitko nije ni zatražio takvo mišljenje iz Bruxellesa. Bez njega domaće banke ne žele ni razgovarati o kreditiranju, a tvrtki u 2014. na naplatu stiže 194,3 milijuna eura. Iz ARZ-a nisu htjeli komentirati jesu li ili ne zatražili mišljenje EK-a, ali su nam potvrdili da su u pregovaračkom procesu s bankama za kreditiranje.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

mediteranski krajolik

Šibenik – okruženje u kojem se rađaju najbolje ideje