Od 2008. globalna trgovina raste po stopi nešto nižoj od svjetske stope BDP-a. Pregovori Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u Dohi neslavno su propali. Transatlantski i transpacifički trgovinski pregovori napreduju sporo, a najveća im je zapreka otpor pojedinih interesnih skupina.

No, premda mnogi stručnjaci strahuju da protekcionizam razara globalizaciju i prijeti sputavanjem svjetskoga privrednog rasta, sporiji rast globalne trgovine možda je neizbježan, dok trgovinska liberalizacija gubi na važnosti.Ubrzan trgovinski rast posljednjih 65 godina igra ključnu ulogu u gospodarskom razvoju, pa su tako i prosječne industrijske pristojbe u razvijenim zemljama pale s više od 30 na manje od pet posto. Usto, uspostava jedinstvenog europskog tržišta omogućila je pojačano trgovanje unutar Europe, a Japan, Južna Koreja i Tajvan ubacili su se u igru ubrzana gospodarskog sustizanja rastom što su ga  utemeljile na izvozu. I Kina slijedi isti put već više od 30 godina. Tako je od 1990. do 2008. trgovina rasla dvostruko brže od globalne proizvodnosti.No, nema razloga zašto bi trgovina zauvijek trebala nastaviti rasti brže od BDP-a. Čak i da uopće nema trgovinskih barijera, trgovina bi u određenim razdobljima vjerojatno bilježila puno sporiji rast od BDP-a. Nekolicina čimbenika upućuje na to da se smo na početku takva razdoblja.

Usluge ispred dobara
Nema promjene u obrascu potrošnje u naprednim gospodarstvima. Bogatiji sve veći dio prihoda troše na usluge kojima je ili nemoguće trgovati (primjerice, blagovanje u restoranima) ili je njima vrlo teško trgovati (zdravstvene usluge), a uslužni sektori sve većim udjelom pridonose zaposlenosti i gospodarskoj aktivnosti.U posljednjih nekoliko desetljeća toj tendenciji suprotstavlja se i puno intenzivnije trgovanje dobrima iz proizvodnog i izvoznog sektora koja često prolaze kroz brojne zemlje putem složenih opskrbnih lanaca.

No, u budućnosti bi se potrošnja usluga mogla pokazati dominantnijom. Moglo bi doći do smanjenja trgovinskog intenziteta čak i za robu iz proizvodnog sektora. Trgovinu dijelom pokreće razlika u cijeni rada, pa je dosad dramatičan kineski rast proizvodnje dijelom bio odraz niske cijene rada. No, kako cijena jedinice rada u Kini i ostalim gospodarstvima u usponu raste, smanjuje se poticaj za trgovanje. Dakle, kako se globalni prihodi budu izjednačavali, moglo bi doći do sve manje trgovanja.Nadalje, kako tvrde ekonomisti Erik Brynjolfsson i Andrew McAfee u svojoj novoj knjizi "The Second Machine Age", ubrzan napredak informatike vjerojatno će donijeti sve rašireniju automatizaciju. Stoga bi moglo doći do pada globalne trgovine kao udjela u BDP-u, no s negativnim posljedicama po globalni gospodarski rast. Naime, povećanje produktivnosti ne zahtijeva nužno i neumoljivo jačanje trgovinskog intenziteta.

U konačnici, Zemlja ne trguje s drugim planetima, a opet joj gospodarstvo bilježi rast. Optimalni trgovinski intenzitet ovisi o mnoštvu čimbenika, kao što su usporediva cijena rada, troškovi prijevoza, razina produktivnosti i učinak ekonomije razmjera. Zbog trendova povezanih s tim čimbenicima smanjeni trgovinski intenzitet mogao bi postati ne samo neizbježan, već i poželjan.Čak i ako je to točno, međunarodna trgovina i dalje će igrati ključnu ulogu te je prijeko potrebno sprječiti bilo kakav obrat već ostvarene trgovinske liberalizacije. No, daljnja trgovinska liberalizacija nužno će postajati sve manje važna za gospodarski rast.

Iscrpljene prednosi 
Budući da su industrijske pristojbe već dramatično smanjenje, veći dio potencijalnih prednosti trgovinske liberalizacije već je iskorišten. Procjene o prednostima daljnje trgovinske liberalizacije nerijetko su iznenađujuće niske i iznose tek nekoliko postotnih bodova svjetskog BDP-a.To je ništa u usporedbi s negativnim učincima financijske krize iz 2008., nakon koje je proizvodnost u nekolicini naprednih gospodarstava pala 10-15 posto ispod pretkriznih trendova. Kao i u usporedbi s razlikom u gospodarskim rezultatima između uspješnih gospodarstava koja pokušavaju sustići napredne zemlje, poput Kine, a i ostalim državama koje uživaju u prednostima slobodnog pristupa globalnim tržištima, ali iz nekih drugih razloga nisu uspjele ostvariti tako dobre rezultate.Glavni razlog sporog napretka trgovinskih pregovora nije samo sve snažniji protekcionizam. Riječ je o činjenici da daljnja liberalizacija podrazumijeva složene ustupke koji više ne donose velike koristi.

Propast pregovora u Dohi opisuje se kao korak unatrag za zemlje u razvoju. Usto, određeni broj gospodarstava niskog dohotka neupitno bi imao koristi od određenih oblika liberalizacije, primjerice, uvoza pamuka. No, neograničena trgovinska liberalizacija ostvarila bi vrlo složen učinak na najmanje razvijena gospodarstva, od kojih bi neka ostvarila korist samo kad bi im se nadoknadio gubitak povlaštenog pristupa tržištima razvijenih zemalja kakav trenutačno uživaju.Daljnji će napredak trgovinske liberalizacije biti spor. No, za razvijena je gospodarstva spor napredak manji izazov u pogledu izgleda rasta od dužničkog opterećenja ili manjkavosti vezanih uz infrastrukturu i obrazovanje u brojnim gospodarstvima u razvoju. Tu činjenicu vrlo često zanemarujemo. Zbog važnosti dosadašnje trgovinske liberalizacije globalne upravljačke strukture postale su sklone vjerovanju da će i daljnja liberalizacija donijeti slične prednosti.

Šačica povlaštenih 
No, dok se potencijalne globalne prednosti trgovinske liberalizacije smanjuju, niži trgovinski intenzitet i dalje bi mogao sputavati gospodarski razvoj određenih zemalja. Samo je šačica gospodarstava u posljednjih 60 godina u potpunosti sustigla životni standard razvijenih zemalja, a sva od njih pritom su se oslanjala na rast izvoza, kojim su poticala produktivnost i otvaranje novih radnih mjesta u proizvodnom sektoru. U budućnosti će takav model postati gotovo neodrživ. Kina je toliko velika da jednostavno mora razviti domaće pokretače rasta u ranijem stupnju razvoja negoli Japan, Tajvan ili Južna Koreja. Kao posljedica toga, izvoz će joj (u odnosu na BDP) neizostavno pasti.U međuvremenu, za neke zemlje niske prihodovne razine jačanje automatizacije u proizvodnom i uslužnom sektoru vrste kakvu opisuju Brynjolfsson i McAfee  otežat će ostvarenje statusa srednje ili visoke prihodovne razine. A to postavlja velike izazove pred razvojnu politiku, koje će daljnja trgovinska liberalizacija moći tek neznatno ublažiti.

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

© Project Syndicate, 2014.