Hrvatska odnedavno ima znatno manji problem niske stope aktivnosti stanovništva kojom se, na žalost, svrstava na začelje Europske unije.

Udio ekonomski aktivnih, bilo da su zaposleni ili nezaposleni koji traže posao, odnedavno više nije 43,7 nego 'čak' 52,2 posto ukupnog broja radno sposobnog, tj. stanovništva starijeg od 15 godina. U odnosu na podatke s kraja prošle godine broj ekonomski aktivnih je porastao za gotovo 200.000 osoba, sa 1,68 na 1,88 milijuna. Dakle, cijeli jedan grad, i to veličine npr. Splita, prestao je biti u kategoriji neaktivnih, pri čemu je broj zaposlenih povećan za nešto manje od 140 tisuća, a broj nezaposlenih za nepunih 60 tisuća. Naoko veoma zbunjujuće brojke rezultat su metodoloških promjena u praćenju pokazatelja tržišta rada koje Državni zavod za statistiku prati putem anketa o radnoj snazi.

Podatke za prva tri mjeseca DZS je, naime, uskladio s rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, iz 2011., dok su se zaključno s 2013. podaci temeljili na prethodnom popisu, s početka prošlog desetljeća. Promjene statističkog uzorka obično izazivaju lom u seriji, no 200.000 na 1,68 milijuna ipak se čini malo prevelikom korekcijom (čak 12 posto!). Problem je, međutim, što i nakon revizije podataka kojom su lanjski podaci o radnoj snazi prilagođeni posljednjem popisu stanovništva, usporedbe daju jako čudne rezultate. Takve da se nameće i pitanje koliko su uopće upotrebljivi pokazatelji koje isporučuje državna statistika.  Jedna od svakako čudnijih brojki odnosi se na broj zaposlenih (što kod anketnih izvora ne uključuje samo stalno i/li na puno radno vrijeme zaposlene). Usporednom metodološki 'ujednačenih' podataka proizlazi, primjerice, da je u prvom kvartalu ove godine bilo čak 53.000 zaposlenih više nego u istom kvartalu lani. No, još je zanimljivije što tako revidirani podaci sugeriraju da se najveći porast dogodio u djelatnostima koje se pretežito odnose na javni sektor, a ne onima za koje uobičajenije da izmiču statistici.

Naime, prema DZS-ovim anketnim izvorima ispada je broj zaposlenih u djelatnostima javne uprave i obrane te zdravstva i obrazovanja u prvom ovogodišnjem kvartalu veći za čak 43.000! Toliki skok svakako je teško objašnjiv, tim prije što se prema drugim izvorima javni sektor od prošle godine prestao biti onaj koji ublažava pad zaposlenosti. Korigirani podaci DZS-a zbunjuju i u pogledu porasta ukupne stope aktivnosti u proteklih godinu dana. U prvom kvartalu ove godine ona je razinom od 52,2 posto veća nego, primjerice, u trećem lanjskom kvartalu u kojemu je, po novom, bila na 51,6 posto. A s obzirom na naš turizam upravo su ljetni kvartali tradicionalno 'najaktivniji' i dosad nije zabilježeno da je zimski po tome jači. Ukratko, stope aktivnosti po novom su nam sličnije zemljama s izraženim zimskim turizmom. Za Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta, pak, veoma je dvojbeno i otkud se u godinu dana u aktivno stanovništvo prometnulo čak 85.000 osoba. Ta brojka, osim porasta broja zaposlenih, uključuje i porast broja 'anketno' nezaposlenih za čak 32 tisuće, na 354.000.

Time je usporedo s pozitivnim pomakom stope zaposlenosti, nažalost, snažno povećana i stopa međunardno usporedive anketne nezaposlenosti. Sad će u međunarodnim usporedbama za prvi kvartal uz Hrvatsku pisati stopa nezaposlenosti od 18,8 posto, a to je čak 0,8 postotnih bodova više nego u revidiranom prvom kvartalu lani. Kao i u slučaju porasta zaposlenosti, i taj je porast stručnajcima neuvjerljiv. Uza sve, neobično je vidjeti i da, prema novoj metodologiji, stopa aktivnosti žena dobi od 25 do 49 godina u nas danas iznosi čak 82 posto, dok je prema revidiranim podacima za prošlu godinu, u prvom kvartalu 2013. iznosila 77,5 posto. Pritom je stopa zaposlenosti te dobne skupine žena povećana sa 64,5 na 66,3 posto. Statistička slika aktivnosti žena tzv. fertilne dobi, dakle, sugerira da je jako malo 'kućanica i majki', odnosno da smo po tome sličniji nekim zapadnim zemljama. Uz pomake koje je proizvela promjena metodologije u ovogodišnjim rezultatima ankete o radnoj snazi lako bi se moglo dogoditi da u drugom tromjesečju anketna stopa nezaposlenosti ispadne veća od administrativne.

Dakle, onoj prema evidencijama Hrvatskog zavoda za statistiku koji se upravo pohvalio podatkom da se broj nezaposlenih registriranih pri HZZ-u prvi put unatrag dvije godine spustio ispod 300.000. "Sve u svemu, nešto nije u redu ili s anketama ili s popisom stanovništva. Što god da je od toga posrijedi, ovakvi su podaci zapravo neupotrebljivi", kaže Lovrinčević. Problem je što to nepouzdanim čini i niz drugih pokazatelja koji se referiraju na one vezane uz tržište rada. Od proizvodnosti rada i jediničnog troška rada do raznih drugih. A dodatni problem je što neki drugi pokazatelji i neke druge revizije i korekcije pri objavama konačnih statističkih podataka sugeriraju da se zbunjujući otkloni ne daju objasniti samo privremenim poremećajima zbog ulaska u Europsku uniju.