Vodstvo središnjih banaka priželjkuje tek nekoliko stvari. Kako bi ih ostvarili, obično pokušavaju malčice pogurati inflacijska očekivanja, demonstrirati transparentnost monetarne politike te potvrditi vjerodostojnost svojih institucija.

Radi jednostavnog i jasnog prikaza svojih namjera postavljaju eksplicitne ciljeve u pogledu pojedinih gospodarskih varijabli ili objavljuju prognoze za te varijable te nude predviđanja za budući smjer gospodarskih aktivnosti utvrđivanjem vrijednosnog praga koji se mora zadovoljiti prije promjene kamatnih stopa. No za koju gospodarsku varijablu se odlučiti? U 1980-ima najvažnije razvijene zemlje iskušale su opskrbu novcem. No nakon što je taj monetaristički pristup propao, okrenule su se kamatnim stopama. Usprkos svemu, ciljevi su opetovano ostajali neispunjeni.Sve do valutnog kraha iz 1990-ih, gospodarstva u usponu i zemlje u razvoju za cilj su postavljale valutni tečaj. I mnoge od njih prebacile su se na inflaciju, ali su promašile metu puno više od naprednih država.

Problem s ovakvim pristupom ispunjavanju ciljeva monetarne politike počiva u činjenici da bez ozbira što se numerički cilj doima razumnim u trenutku postavljanja, zbog naknadnog i neočekivanog razvoja događaja taj cilj često postaje neostvariv u stvarnom životu. Monetarni autoriteti stoga se u tom trenu suočavaju s teškim izborom između kršenja postavljenih ciljeva te podrivaju vlastitu vjerodostojnost koja je početno bila razlog djelovanja, odnosno donose ili preblage ili prestroge mjere te time nanose nepotrebnu štetu cjelokupnom gospodarstvu.Velike središnje banke neuspjeh u ostvarivanju ciljeva podnose bez razornog gubitka vjerodostojnosti. Tako Bundesbank redovito ne ostvaruje ciljeve vezane uz opskrbu novcem, a ipak ostaje vjerodostojna i cijenjena ustanova. Nedavno su inflacijska očekivanja u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji ostala čvrsto ukorijenjena čak i nakon što su Banka saveznih rezervi i Bank of England morale odustati od najavljenog praga nezaposlenosti.

Odustajanje od cilja
Situacija u gospodarstvima u usponu i zemljama u razvoju puno je drugačija. Naime, potreba uspostave političke vjerodostojnosti u tim državama puno je jača i hitnija, bilo kao rezultat visoke inflacije u prošlosti, izostanka pouzdanih institucija ili političkog pritiska za monetizacijom proračunskog manjka. Potrebni su im ostvarivi ciljevi. No doima se kao da ništa ne polučuje rezultate. Naime, kada Međunarodni monetarni fond počne zapitkivati koji im je nominalni glavni cilj, mnoge od njih navode inflaciju. No imaju problema kada je riječ o tome koliko se pridržavaju vlastitih ciljeva. Ukoliko ih u međuvremnu pogodi nepovoljni potres u smislu opskrbe ili uvjeta trgovanja, pravi korak bio bi ublažiti monetarne mjere u dovoljnoj mjeri da dođe do deprecijacije valute. No ciljevi postavljeni vezano uz indeks potrošačkih cijena to sprečavaju jer bi uslijed deprecijacije došlo do poskupljenja uvozne nafte, hrane i ostalih roba.

Dođe li do šoka u vidu poskupljenja nafte na američkom tržištu, inflacijski ciljevi u teoriji diktiraju postrožavanje monetarne politike kako bi došlo do aprecijacije valute. No takve mjere znače da se negativni šok odražava u naglom padu proizvodnosti. U praksi u takvom slučaju središnje banke kojima je prvenstveni cilj inflacija obično odustaju od tog cilja radi održavanja cjenovne stabilnosti. Javnosti se pak ovaj neuspjeh pokušava objasniti pozivanjem na "temeljnu inflaciju", odnosno kao da je to što se dogodilo samo poskupljenje koje se tiče cijene na benzinskim postajama ili kupnje namirnica. No navedeno pobija glavne svrhe postavljanja cilja, a to su transparentnost, pouzdanost i predvidivost. Zemlje u usponu trebale bi razmisliti o postavljanju nominalnog BDP-a za cilj. U odnosu na inflaciju kao cilj, velika prednost BDP-a kao cilja jest što je on otporan na gorespomenute šokove, što pak znači da središnja banka neće biti primorana donositi tešku odluku između odustajanja od zadanog cilja i nanošenja štete privredi.

Troškovi na opskrbnoj strani
Prijedlog za postavljanje BDP-a kao cilja dobro je poznat brojnim industrijaliziranim državama, a prvi put se pojavio 1980-ih. Nedugo nakon naglog porasta cijena u 1970-ima, središnje banke željele su vratiti pouzdanost monetarnoj disciplini kako bi omogućile dezinflaciju.No taj prijedlog nikada nije usvojen. Ipak, ova zamisao ponovno je zaživjela prije dvije ili tri godine, ovoga puta u kontekstu želje da se ostvare očekivanja vezana uz jači monetarni poticaj kako bi se omogućio oporavak od velike recesije 2008. i 2009.Postoje dobri razlozi zašto mnogi smatraju da BDP kao cilj puno bolje odgovara gospodarstvima u usponu i zemljama u razvoju nego industrijaliziranim državama. Naime, te su privrede puno češće izložene negativnim šokovima vezanima uz uvjete trgovanja, kao što su poskupljena nafte na svjetskoj razini ili pojeftinjenje izvoznih proizvoda. Njihova gospodarstva također vrlo često pate od šokova na opskrbnoj strani uslijed prirodnih katastrofa, ostalih vremenskih nepogoda, društvenih nemira i neočekivanih promjena u proizvodnosti.

Nagle promjene BDP-a
Prednost postavljanja nominalnog cilja vezanog uz BDP jest to što se negativni šokovi navedene vrste odražavaju jednako na proizvodnost i inflaciju umjesto da se cijeli teret prebacuje samo na gubitak proizvodnosti. To pak uzrokuje reakciju koja je ionako poželjna, a istodobno banka ne gubi vjerodostojnost (s obzirom na predstavljanje planova središnjih banaka na način da može ostvariti dana obećanja).Mnoga gospodarstva u usponu i zemlje u razvoju morale bi sniziti inflaciju, baš kao što su napredne države morale učiniti isto prije tridesetak godina. Jedan od primjera je Indija, koja trenutno razmatra usvajanje inflacije kao cilja radi jačanja monetarne discipline. No tu zemlju redovito pogađa niz šokova na opsrkbnoj strani kao što su monsuni. Prema statističkim podacima daje se naslutiti da bi pokušaj postavljanja inflacijskog smjera u uvjetima takvih šokova doveo do nepoželjnih naglih promjena u realnom BDP-u u odnosu na temeljenje politike na državnom BDP-u.

Nepoznati šokovi
Cilj za nominalni BDP može se postaviti na kojoj god razini monetarne discipline. Otpornost BDP-a kao cilja na nepoznate buduće šokove je slična bez obzira na to je li cilj vezan uz pojačanu potrošnju, pojačanu štednju ili srednji put te bez obzira na to želi li središnja banka objaviti prognozu, cilj ili prag za budući smjer kretanja gospodarskih pokazatelja.Ako je neki plan vrijedno predstaviti, onda je vrijedno i odabrati plan s kojim možemo živjeti. A to je državni BDP.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

© Project Syndicate, 2014.