U posljednjih šest godina, otkako su prvi puta objavljeni rezultati istraživanja konkurentnosti županija, ništa se suštinski nije promijenilo.

Županije koje su te pretkrizne 2007. godine bile najkonkurentnije, tu poziciju su zadržale i danas. Županije sa začelja liste konkurentnosti i dalje su na dnu. Od 21 županije neznatni pomak ostvarilo je samo njih pet, dok se ostale, kako stoji u izvješću Nacionalnog vijeća za konkurentnost, "vrte unutar slične razine ranga u razdoblju od 2007. do 2013. godine.Iako se istraživanje Regionalni indeks konkurentnosti provodi od 2007., nije teško za pretpostaviti da bi konstelacija na listi bila slična i 2000. i 1997. i 1995…

S obzirom na činjenicu da su se u većini županija i gradova otad na vlasti izmijenile razne političke opcije, ovaj put razlog ovako zabetoniranom stanju ne treba tražiti u (ne)sposobnosti vlastodržaca već u teritorijalnom ustroju. Hrvatska ima 571 upravno-teritorijalnu jedinicu, koje su svoje budžete, kada se zbroje svi zajedno, više nego udvostručile u posljednjih desetak godina. U prosjeku oko 67 posto lokalnog budžeta pojedu plaće zaposlenika, kojih prema podacima Instituta za financije ima 67 tisuća. Međutim, najviše zabrinjava podatak da polovica njih nije u stanju funkcionirati bez pomoći iz državnog budžeta.Ako i zanemarimo činjenicu da imamo previše jedinica lokalne samouprave, problem ostaje centralizirani sustav financiranja.

On s jedne strane smanjuje razinu odgovornosti lokalnih uprava u pružanju javnih usluga, dok s druge strane zatire svaki oblik kompeticije i onemogućava bilo kakav napredak u smislu povećanja konkurentnosti. Dok god gradovi i općine budu morali dijeliti s državom poreze na dohodak, dobit i promet nekretninama, dotle će jedan od glavnih stavki financiranja lokalnih proračuna i dalje biti "dotacija iz državnog proračuna". A dok je tako, razlike u stupnju razvijenosti županija, proizašle iz prirodnih, povijesnih i kulturnih predispozicija, neće se bitno mijenjati.