Desetljećima očekivana komasacija poljoprivrednog zemljišta i po novom zakonu, kojega je nacrt prijedloga krajem prošlog tjedna usvojila Vlada, još dugo bi godina mogla ostati samo puka želja hrvatskih poljoprivrednika.

Zašto? Koje su vaše glavne zamjerke?
Zakon o komasaciji samo je vrh sante leda koja je trebala riješiti i pitanja melioracije, uređenja kanalskih mreža, poljskih puteva… No i dalje se ne zna tko će, kada i kako sve to raditi da bi se farmeri uopće odlučili na komasaciju. Tko će, na primjer, provoditi arondaciju ili pak, mogu li se na zemljištu koje se okrupnjava instalirati sustavi za navodnjavanje? S jedne strane, puno je kritika na Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojeg bi trebalo mijenjati na način da poljoprivrednici smiju kupovati i okrupnjavati državnu zemlju prije nego li se to dopusti strancima. Ne zna se ni koliko je privatnog poljoprivrednog zemljišta, a s druge strane imat ćemo zakon o komasaciji koji je "u nebu" i trebat će i sto godina da se stvore pretpostavke za njegovu provedbu.

Imate li vi potrebe za okrupnjavanjem svoga zemljišta?
I te kako. No kako natjerati nekoga da zamijeni svoju privatnu parcelu, ako on to neće? Svojedobno je u Međimurskoj županiji, 2008. i 2009. godine bio uveden mali poticaj od 3000 kuna po hektaru za okrupnjavanje poljoprivrednih parcela s kojim se značajno povećao broj kupoprodajnih ugovora u županiji. Ovako, bojim se da će s porezima i drugim nametima, upisom u katastar, gruntovne knjige i slično, troškovi farmera biti veći od vrijednosti parcele za koju se zemlja okrupnjava.