Zaoštrava se borba za mjesto sljedećeg predsjednika Europske komisije.

Nekolicina čelnika zemalja Europske unije nedavno je primijećena na malenoj brodici na jednom švedskom jezeru, gdje su navodno kovali zavjeru protiv vodećeg kandidata, a britanski premijer David Cameron pokrenuo je javnu kampanju kojom želi naglasiti pravo vlada država članica EU na odluku o tome tko će sjediti na izvršnim mjestima u EU.Proces odabira predsjednika Europske komisije svodi se na sukob između glasa naroda izraženog na prošlomjesečnim izborima za Europski parlament te polutajnih dogovora vlada u sjeni. No stvarnost je puno složenija pa tako istinski zaslužen demokratski mandat nije otišao osobi koja tvrdi da je "dobila" izbore.

Glas javnosti
U razdoblju uoči izbora velike europske stranačke "obitelji" (ne postoje stranke na razini Europe već samo neobvezujući savezi nacionalnih stranaka) nominirale su vlastite Spitzenkandidate za predsjednika Europske komisije. Stranka desnog centra Europska pučka stranka (EPP), koja je jedva osvojila većinu od 221 zastupničkog mjesta od njih ukupno 751 proglasila je pobjedu na izborima, a mnogi drugi, uključujući socijaliste, zelene i liberale slažu se da Spitzenkandidat te stranke Jean-Claude Juncker ima moralno pravo biti odabran na mjesto predsjednika Komisije.No premda je Europska pučka stranka osvojila 29 posto mjesta, a Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) 24 posto, S&D također može proglasiti pobjedu.

Naime, stranke koje su s tim savezom u bliskoj vezi na nacionalnoj su razini osvojile veći broj glasova, ukupno 40 milijuna, dok su stranke bliske EPP-u osvojile 39,9 milijuna glasova birača. Premda je razlika mala, nema sumnje da je S&D osvojio glas javnosti (24,4 prema 23,8 posto).Iako je izborni sustav proporcionalan te S&D jest osvojio glas javnosti, razlog zašto je u konačnici osvojio manje zastupničkih mjesta vrlo je jednostavan: njemu bliske stranke dobile su razmjerno više glasova u većim zemljama, gdje je za jedno zastupničko mjesto potrebno više glasova birača. EPP je pak ostvarila bolji rezultat u manjim državama, gdje je broj potrebnih glasova birača za jedno mjesto puno manji. Najekstremniji primjer je Luksemburg, Junckerova domovina, u kojoj je Europska pučka stranka osvojila 38 posto glasova, a S&D samo 11 posto, što je u apsolutnom pogledu razlika od samo 52.000 glasova. No EPP je u Europskom parlamentu osvojila samo dva zastupnička mjesta više od saveza S&D, što znači da jedno mjesto "stoji" otprilike 26.000 glasova.Drugu krajnost predstavlja Italija, u kojoj je savez S&D osvojio 41 posto glasova, a Europska pučka stranka 22 posto.

Prema apsolutnom mjerilu, razlika između njih je pet milijuna glasova, no savez S&D osvojio je samo 14 zastuoničkih mjesta više od EPP-a. U Italiji je dakle, savezu S&D za jedno zastupničko mjesto u Europskom parlamentu trebalo 370.000 glasova, 14 puta više nego EPP-u Luksemburgu.Europska pučka stranka stoga "pobjedu" velikim dijelom može zahvaliti činjenici da omjer glasača prema zastupničkom mjestu u različitim zemljima znatno varira. Tako u Italiji (i ostalim velikim zemljama) jedan glas vrijedi puno manje od glasa u manjim državama. Njemački ustavni sud oslonio se upravo na ovu činjenicu u nedavnoj kontroverznoj odluci o brisanju tripostotnog izbornog praga za osvajanje mjesta u Europskom parlamentu u Njemačkoj (kao posljedica toga, krajnje desničarska Nacionalna demokratska stranka osvojila je jedno mjesto u Europskom parlamentu).

Lažne tvrdnje
Njemački sud vodio se razmišljanjem da izbori za Europski parlament nisu pravi izbori jer se ne poštuje načelo "jedna osoba, jedan glas". Ovo ne predstavlja problem samo s gledišta demokratskih načela. Naime, rezultati najnovijih izbora pokazali su razmjere do kojih navedeno može utjecati na političke ishode. Dakle, Juncker je dospio na vrh iz samo jednog razloga: dobio je više glasova u manjim državama, a glasovi se u biti mjere veličinom zemlje.Stoga lažno zvuči tvrdnja da Europski parlament neposredno predstavlja europski narod te da su stanovnici Europe kandidatu Europske pučke stranke izravno predali ovlasti i mandat kojega bi zastupnici zemalja članica u Vijeću Europe trebali ispoštovati. Savez S&D osvojio je više glasova, prema čemu njegov Spitzenkandidat Martin Schultz ima demokratski legitiman temelj za mjesto predsjednika Komisije. 

© Project Syndicate, 2014.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe