Ponude pristigle na natječaj za privatizaciju splitske Željezare, suprotno nekim dojmovima stvorenima informacijom da je otkupljeno 14 ponudbenih dokumentacija, zapravo su ugodno iznenadile hrvatsku vlast. Od pet pristiglih dvije su u cijelosti udovoljile propozicije natječaja, od kojih su obje na prvi pogled zadovoljavajuće. Prihvati li se ponuda Ukrajinaca, Smart Grupe udružene s hrvatskim Armkom, ta bi se privatizacijska transakcija čak mogla i izdvojiti i kao najuspjeliji projekt u privatizaciji hrvatskog državnog porftelja. Smartova ponuda, koja se za kupnju odlučila zaigrati na partnerstvo s hrvatskom tvrtkom Armko iz Konjščine, gotovo je izazvala nevjericu: da bi postali vlasnici splitske željezare za jednu kunu, spremni su pokriti sve njezine obveze, kako prema državi i državnim vjerovnicima, tako i ostalim ostalim vjerovnicima. Riječ je o iznosu koji je samo do srpnja ove godine iznosio 483,5 milijuna kuna, a prema uvjetima iz natječaja, u obveze bi se pribrojilo i one koje nastanu sve do zaključenja samog ugovora. Uz to, nudi i 212,8 milijuna kuna ulaganja u tvrtku, kako bi joj omogućili rad u punom kapacitetu i podigli konkurentnost. Nije precizirano na samom otvaranju ponuda je li u tu visinu ulaganja uključen i iznos predviđen za povećanje zaposlenosti i za najavljeno 20-postotno povećanje plaća. Ova ponuda ne samo da je financijski izdašna, nego je i temeljito pripremljena, a ulagač se unaprijed osigurao i pridobiti naklonost sindikata u toj tvornici. Drugi glavni konkurent, britanski Stemcor bio je znatno oprezniji u licitaciji brojkama, pa je spremnost iskazao za podmirenje obveza prema ostalim vjerovnicima (iznos od 116,4 milijuna kuna), te izdavanje zamjenskih jamstava za obveze pokrivene državnim jamstvima (173,8 milijuna kuna), dok traži da se država odrekne praktično svih svojih potraživanja prema željezari (194,3 milijuna kuna). Nešto su skromniji i u procjeni ulaganja potrebnih da bi željezara postala profitabilno i tehnološki modernizirano poduzeće, ukupno planiraju 13,5 milijuna eura, no kao mamac državi nude značajniji iznos za dionice, 5,4 milijuna kuna.

U slučaju splitske željezare zanimljivo je i da su oba takmaca iskrsnula tek u samoj završnici privatizacije, koja traje već nekoliko godina, dok su ulagači iz branše koji su se redovito zanimali za tu željezaru poput njemačkog Max Aichera ili slovenskog Štore Steela, odlučili de facto povući iz igre. Hrvatska se, pak, upravo na primjeru metalurškog sektora (slučaj Mečelj – Sisak) uvjerila da primamljiva i prevelika obećanja nije i lako ostvariti. Stoga ne čudi da će vlast tim više pomno gledati i mnoge detalje pristiglih ponuda koji nisu iščitani na samome otvaranju, a koji se mogu i pokazati presudnima. Naime, već za tjedan dana očekuje se sjednica Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju na kojoj bi trebale biti raspravljene ponude za splitsku željezaru. Stručne službe Fonda, kako ističu u toj instituciji, već intenzivno provjeravaju detalje ponuda i vjerodostojnost ponuđača, što je uostalom uobičajena procedura, a nakon što odluku o najpovoljnijoj ponudi donese Upravni odbor, formalno je mora još potvrditi i Vlada, budući da je riječ o poduzeću čiji temeljni kapital prelazi 100 milijuna kuna. Specifično je za ovu transakciju i to da ju u cijelosti, od početka, nadzire i de facto “kroji” Europska komisija, koja bi Vladi također trebala dati suglasnost za donošenje konačne odluke o novom vlasniku splitske željezare. Upućeni tvrde kako bi na tom “kotačiću” moglo doći do određenih komplikacija, ako ponuđaču kojega hrvatska Vlada odabere kao strateškog partnera za Željezaru u Splitu Europska komisija ne da zeleno svjetlo, odnosno ocijeni li da se predloženim poslovnim planom neće uspjeti osigurati rentabilan nastavak poslovanja tvrtke. Situacija bi se mogla još više zakomplicirati ne podudari li se izbor s očekivanjima sindikata, koji potporu daju Ukrajincima. Politika se još službeno ne izjašnjava o ponudama, no sve najave govore da će učiniti sve da se inače spor proces donošenja odluka u privatizacijskim projektima maksimalno ubrza, i to upravo zbog rokova koje Hrvatskoj za restrukturiranje sektora crne metalurgije diktira Europska komisija. Na državne subvencije taj sektor, naime, neće više moći računati nakon ožujka iduće godine, pa je tim više važno što prije donijeti Nacionalni program restrukturiranja crne metalurgije, čiji bi sastavni dio trebali biti i poslovni planovi budućih vlasnika splitske Željezare, te Valjaonice cijevi Sisak, čija je prodaja također oglašena.