Često kažu da je u politici tjedan jako puno vremena. Tako bi zbivanja u Aziji u posljednjih nekoliko tjedana mogla definirati stanje u cijeloj regiji u narednih nekoliko desetljeća. Jedna od najbogatijih azijskih zemalja, Tajland doima se odlučan u namjeri da se predstavi kao potpuni luđak.

Vojni puč, izveden nakon što je tajlandski ustavni sud zbacio demokratski izabranu vladu na sumnjivim pravnim temeljima, vodi samo do umjetnog mira. Ukoliko tajlandska vojska ne ispuni izrečeno obećanje o tome da će poslužiti kao posrednik između svrgnute premijerke Yingluck Shinawatra (i njezinih sljedbenika) te protudemokratske elite iz Bangkoka koja je zatražila pravo na sastavljanje manjinske vlade, ovo zatišje moglo bi se pretvoriti u još jednu, puno opasniju buru. Istočno od Tajlanda nalazi se Vijetnam, posljednja u nizu azijskih država koja je osjetila žalac kineske politike stvaranja činjenica na tlu, odnosno u ovom slučaju na moru, sve s ciljem jačanja svojih suverenih potraživanja na sporni teritorij. Vijetnamska vlada burno je reagirala kada je Kina smjestila golemu istraživačku naftnu platformu pored osporavanog otočja Paracel u Južnokineskom moru. Stanovnici Vijetnama preuzeli su stvar u svoje ruke i reagirali još burnije te se pobunili i počeli napadati kineske industrijske ulagačke pothvate.

Prosvjedi protiv rudnika
Unilateralni potezi Kine izložili su pred oči svjetske javnosti jačinu protukineske atmosfere koja ključa ispod površine u brojnim azijskim državama. Novi prosvjedi protiv kineskih rudnika u Mianmaru koji su otpočeli ovoga tjedna potvrda su toga trenda, kojega kineski dužnosnici ili odbacuju kao trivijalan ili misle da uopće nije povezan s njihovim nasilničkim ponašanjem. Naime, baš poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, kojega javnost u Ukrajini otvoreno prezire, kineski čelnici kao da smatraju da su prosvjedi protiv njih rezultat američke zavjere. No, usprkos zajedničkom preziru prema izrazima volje javnosti, tijekom Putinova dvodnevnog posjeta Šangaju kineski predsjednik Jinping i ruski predsjednik teškom mukom postigli su dogovor o opskrbi plinom, što je Kremlju bilo očajnički potrebno.

Putin je Kinu gledao kao rezervnu opciju u slučaju da Zapad izolira Rusiju nakon pripojenja Krima te mislio da bi u tom slučaju mogao usmjeriti rusko gospodarstvo prema partnerstvu s Kinom.No Xi je ostao suzdržan te potpisao ugovor o plinu tek nakon što je Putin ponudio popriličan i dugoročni popust. Xijeva samouvjerenost nije odraz samo prezira kineskog čelništva prema Putinovom lošem upravljanju ruskim gospodarstvom, već i činjenice da su se u posljednje vrijeme kineske energetske brige znatno smanjile. Naime, zahvaljujući uspješnom lansiranju tehologije hidrauličkog frakturiranja (takozvanog frakiranja) u Xinjiangu, Kina će se, baš poput Amerike, ubrzo moći osloniti na vlastite zalihe energetskih izvora iz škriljevca. Usto, obilne zalihe plina u Mianmaru i središnjoj Aziji osigurat će Kini dovoljno energije bar u sljedećih desetak godina.

Interesi Japana i Indije
Međutim, dva događaja od epohalnog značaja prošlog tjedna su se odvila u dvije najveće azijske demokracije: Indiji i Japanu. Uvjerljiva pobjeda Narendra Modija na općim izborima u Indiji nije samo golemi osobni trijumf za ovoga sina trgovca čajem, već i znak neupitnog prekida s tradicionalnom indijskom politikom okrenutoj prema unutra. Naime, Modi je odlučan u pogledu provedbi reformi indijskog gospodarstva te pokretanja cijele države prema prvom redu svjetskih sila.U tom pogledu nitko mu neće biti bolji saveznik od japanskog premijera Shinzo Abea, koji je među prvima izrazio podršku Modijevoj kandidaturi. S obzirom da ove dvije zemlje imaju gotovo savršeno usklađene interese kada je riječ o stanju sigurnosti u regiji, trebale bi imati dovoljno prostora i volje za zajedničko djelovanje na području jačanja sigurnosti u regiji, kao i uzajamnog prosperiteta. Tajlandska kriza mogla bi poslužiti kao dobar rani ispit njihove sposobnosti zajedničkog rada jer obje države imaju interesa od tajlandskog brzog vraćanja demokraciji, kao i vjerodostojnosti potrebne da djeluju kao istinski posrednik u okončanju krize u toj državi.

Tijekom prošlog tjedna Abe je samom sebi oslobodio puno više političkog prostora za strateška partnerstva, ne samo s Indijom, već i drugim japanskim saveznicima, posebno SAD-om. Daleko od očiju javnosti i potiho, panel imenovan od strane Abeove vlade ovoga je tjedna predstavio novo tumačenje ključne sastavnice devetog članka japanskog ustava. Naime, po prvi puta od kraja rata u Tihom oceanu 1945. godine japanske obrambene snage moći će sudjelovati u "zajedničkoj samoobrani", što znači da će Japan moći priskočiti u pomoć svojim saveznicima ukoliko netko izvrši napad na njih. Naravno, Kina i neke druge azijske zemlje pokušale su ovu promjenu zamaskirati kao uzbunu zbog povratka japanskog militarizma. No ovo novo tumačenje devetog članka predstavlja suštu suprotnost tome: ono ukorjenjuje japansku vojsku u saveznički sustav koji je bio i ostao temelj prevladavajuće mirnodopske strukture u Aziji. 

Dominacija i modernizacija
Modijeva pobjeda i nova Abeova sposobnost da stane uz japanske saveznike doprinijet će jačanju dubljih bilateralnih odnosa te, ukoliko ih Kina pravilno protumači, unijeti bolju stratešku ravnotežu u čitavu regiju. Ovime se otvorila mogućnost da najveće sile Azije (Kina, Indija, Japan i SAD) ustanove nešto nalik na usklađeni sustav koji je Europi u 19. stoljeću donio sto godina gotovo potpunog mira.Naravno, takav bi sustav od Kine zahtijevao da ostavi postrani svoj cilj regionalne hegemonije. Oštroumni Kinezi nedvojbeno su već uvidjeli da je, osim kao posljedica rata iz kojeg bi izašli kao pobjednici, takva dominacija apsolutno nemoguća. Sada je pravi trenutak da Kina svoj uspon ukorijeni unutar stabilnog i uzajamno prihvatljivog azijskog regionalnog poretka. Naime, za Kinu je ovo vjerojatno ključna prekretnica u procesu modernizacije. 

© Project Syndicate, 2014.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?