Gorski kotar uspješan je primjer korištenja novca Europske unije za poboljšanje digitalne infrastrukture. Digitalni jaz ove regije prije svega, čini niska razina informatičke pismenosti i nerazvijena svijest primjene ICT tehnologija, zatim slijedi nedostupnost javnih ICT usluga i nedostupnost širokopojasnih priključaka.

Stoga je općina Skrad uz pomoć europskih fondova odlučila smanjiti taj jaz osnivanjem Telecentra Skrad. Njime se  prvenstveno pokušao riješiti problem informatičke (ne)pismenosti, pa je stvaranje informatičkih radionica postala prioritetna aktivnost. ”Taj kraj je geografski izoliraniji od ostalih područja, a karakterizira ga i intenzivna depopulacija, niska stopa prirodnog priraštaja, te ‘staro’ stanovništvo raspršeno po brojnim malim i teško dostupnim naseljima”, objašnjava Helena Kruljac, koordinatorica projekta Teleaccess koji se provodio u okviru Interreg IIIB CADSES programa namijenjenog transnacionalnoj suradnji između državnih, regionalnih i lokalnih vlasti zemalja koje čine CADSES područje. Projekt  je bio financiran od strane Europske unije, a implementirao ga je Središnji državni ured za e-Hrvatsku koji sada spada pod Ministarstvo uprave, a partner u projektu bila je Hypo banka.

 “Projektom smo opremili edukacijsku halu sa 5 računala i pisačima, serverom, namještajem i potrošnom opremom za rad s računalima te rad dvoje ljudi koji su održavali edukacije za poduzetnike i lokalno stanovništvo. Važnost ovakve podrške bitna je budući se danas veliki broj stvari može riješiti putem interneta”, opisuje Danijel Bertović, predsjednik uprave Lokalne razvojne agencije PINS Skrad. Telecentar Skrad je pružio lokalnom stanovništvu mogućnost slobodnog pristupa internetu i kompjuterskoj opremi i postao središte za ICT edukaciju u kojem je zainteresiranim korisnicima kroz radionice omogućeno stjecanje novih znanja o Internetu, hardveru i softveru, elektroničkom poslovanju, e-upravi, besplatnom softveru, učenje na daljinu, Internet telefonija (VoIP) i telekonferencije.

 “Za razliku od ostalih projekata, ovaj nismo mi aplicirali. Za one koje smo mi aplicirali zapravo je najveći problem pronaći kvalitetne partnere i usuglasiti aktivnosti i troškove”, objašnjava Bertović poteškoće pri prijavljivanju za europske fondove. Smatra da poduzetnici nisu dovoljno svjesni mogućnosti koje im se pružaju. Osim toga, komplicirana administrativna procedura stvara poteškoće pa  nemali broj poduzetnika odustaje od prijave za novac EU. “Prijave su administrativno dosta zahtjevne i malim poduzetnicima je vrlo teško raditi na njima, jer zahtijevaju puno vremena kojeg oni baš i nemaju. Za neke veće projekte koji uključuju investicije potrebno je raditi i investicijski plan, što netko tko se time ne bavi ne može sam napraviti. Naravno, i troškovi izrade dokumentacije su jedan od faktora zbog odustajanja poduzetnika od fondova”, kaže Bertović dodajući da su razvojne agencije kao PINS  osnovane da po povoljnijim cijenama poduzetnicima izrađuje dokumentaciju. Fondovi nisu jedina mogućnost za iskorak lokalnih zajednica, ali jesu jedna od glavnih. Osim toga, jedan od problema je i edukacija ljudi za prijavu u fondove, usprkos iznimno dugom procesu pregovaranja i pripreme za ulazak u EU, o čemu Bertović kaže: “Niti poduzetnici niti lokalna samouprava nemaju dovoljno znanja za apliciranje. Po Bertoviću, jedan od od problema je bilo nepoznavanje engleskog jezika.  Međutim niti s početkom izrade prijava na hrvatskom jeziku, smatra Bertović, neće se bitno promijeniti stvar, jer ljudski resursi u lokalnim samoupravama nisu dostatni za izradu takvih projekata. “Oni su previše zaokupljeni sitnim lokalnim problemima. Može se zaključiti da je kroz fondove moguće sufinancirati sve veće investicije, ali pod uvjetom svaka zajednica mora odrediti svoje prioritete jer će za korištenje sredstava iz fondova trebati imati i značajan dio vlastitih sredstava. Stoga je određivanje prioriteta preduvjet bez kojih bilo koja lokalna zajednica ne može niti početi razmišljati o prijavi za novac EU.

Edukacija

Previše teoretiziranja

Iako se provodio veliki broj edukacija iz tog područja na kojima su bili prisutni djelatnici jedinica lokalne samouprave, priličan broj tih jedinica nije do sada niti pokušala aplicirati. U Hrvatskoj su se i još uvijek se provodi veliki broj edukacija vezan uz EU fondove, međutim dosta edukacija izvode nedovoljno stručni ljudi te se one previše svode na teoretiziranje. Smatram da bi veći efekt bio kada bi se edukacije koje se plaćaju iz javnih sredstava radile na način da se poduzetnicima po odslušanom teoretskom dijelu pomogne u konkretnoj izradi dokumentacije. Tada bi veći broj poduzetnika bio spreman kasnije nastaviti s pripremom projekata do samog kraja. “Ovako se niti ne usude započeti”, kaže Bertović.