Prije gotovo dvadeset godina Đurđa Protić odlučila je povući radikalan potez u svom životu. Napustila je radno mjesto koje je uz dobru plaću jamčilo uspješnu perspektivu uz mogućnost napredovanja te ušla u avanturu privatnog biznisa i to posve suprotnog od onog čime se do tog trenutka bavila. Iz ljubavi prema gastronomiji, ove riječi Đurđa Protić naglašava posebno emotivnim tonom, jer kuhanje joj je oduvijek predstavljalo užitak u jesen 1995. godine postala je poduzetnica, osnovala je Zvona catering.

Tvrtka je u međuvremenu narasla na pedesetak zaposlenika, a na dugoj listi referenci posebno su istaknuta tri kulinarska uspjeha: proslava ulaska Hrvatske u EU u Klovićevim dvorima, trodnevni boravak pape Benedikta XVI u Hrvatskoj te otvaranje Islamskog centra u Rijeci. Prije dvije godine Đurđa Protić je ušla u novi poslovni pothvat, pokrenula je Festival hrvatske hrane i vina kao projekt kojim namjerava intenzivno promovirati nacionalnu eno-gastro scenu, prvi je održan u ožujku 2012. godine, drugi početkom travnja 2014.

Prije ulaska u carstvo kulinarstva navodno ste godinama radili kao uspješna bankarica, gdje ste radili i na kojim poslovima?

Dugi niz godina bila sam zaposlena u Ljubljanskoj banci, a nakon toga u Hrvatskoj poštanskoj banci na poslovima direktorice za retail bankarstvo, konkretno na poslovima za građane.

Što je presudilo tom zaokretu, i to u razdoblju dok su posljedice Domovinskog rata i te kako bile očite, a gospodarstvu ni tada baš nisu cvjetale ruže?  Odluka da napustite siguran i vjerujem dobro plaćen posao i uđete u tržišnu utakmicu u potpuno novoj djelatnosti bila je, pretpostavljam, ravna velikoj avanturi?

Naravno da je bilo rizično. Međutim, svaki poduzetnički korak veliki je izazov i ujedno i veliki rizik. Jer, ako u sebi nemamo taj poriv da nešto novo pokrećemo ne bi bilo ni poduzetnika. Ja sam oduvijek osjećala potrebu za pokretanjem vlastitog biznisa. Po prirodi posla uvijek sam bila lider i pokretač novih projekata i poslova. Naravno da sam se u okviru svoje tvrtke u tome morala na drukčiji način dokazati i potvrditi. Jer, jedno je biti direktor u organiziranoj banci gdje nema razmišljanja kako osigurati plaće za zaposlene ili, pak u privatnoj firmi gdje moram osmisliti proizvod, te ga potom prodati i naplatiti i uz to biti inovativna te osigurati novac i za sve resurse, od namirnica preko plaća do
poreza državi.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Duga je lista prestižnih događanja i gastro projekata koje ste odradili, mnogi nose i internacionalni predznak. Možete li iz tog mnoštva izdvojiti neke osobe ili institucije?

Godišnje radimo preko 1500 evenata. Korisnici naših usluga su mnoge domaće i strane tvrtke. Tako već dugo dnevno radimo outsoursing za više kompanija, mahom su u stranom vlasništvu, poput Erste banke, tvrtke Ericsson Nikola Tesla ili Gorenja. To su tek neki od naših klijenata. Međutim, posebno sam ponosna na neke događaje. Među njima su svečani ručak za svetog Oca Papu Benedikta XVI i za stotinjak kardinala u njegovoj pratnji 2012. godine te za 20.000 mladih hodočasnika na Hipodromu. Sama ta brojka impozantna je i organizacijski zahtjevna. Moram spomenuti i otvaranje Islamskog centra u Rijeci gdje mo kuhali za visoku delegaciju ministara iz Katara, predsjednika BiH Bakira Izetbegovića i predsjednika RH Ivu Josipovića te visoke delegacije muftija iz regije. Ovaj event poseban je i po tome što je pripreman po halal certifikatu. Mi smo naime, jedini catering u Hrvatskoj koji ima halal certifikat. Naravno, tu je ne manje značajna i svečana večera u prigodi pristupanja RH Europskoj uniji za 350 VIP uzvanika, premijera, predsjednika država, ministara i veleposlanika te povrh toga za još 500 visokih uzvanika koji su bili pozvani za tu prigodu u Klovićeve dvore.

Koliko stranci u takvim prigodnim situacijama, u ulozi naručitelja, traže svoje lokalne proizvode i jela, a koliko hrvatske delicije?

Kombinacije su različite, kod naručitelja Islamske vjeroispovijedi, kuhamo po halalu, ostali stranci imaju neka svoja jela koje žele prezentirati svojim gostima, ali vrlo često je to kombinacija mediteranske kuhinje u kojoj imamo veliko iskustvo. Raditi catering za tako veliki broj sudionika skupova, odnosno naručitelja traži vrhunske namirnice, te odlične kuhare i slastičare.

Jeste li se ikada suočili s nekim ekscentričnim, odnosno teško izvedivim zahtjevima?

Kako catering radimo u cijeloj Hrvatskoj, od plaža na Čiovu do Voštana na planini Kamešnici gdje se na 970 metara nadmorske visine nalazi tvrtka Pršutana Voštani te na jahtama ili u lovačkim kućama smještenim u šumskom prostoru izazovi na terenu brojni su i zanimljivi. No, uvijek je važno unaprijed obići prostor i sagledati sve moguće uvjete kako ne bi bilo neplaniranih iznenađenja. Činjenica da su svi naši klijenti bili vrlo zadovoljni velika je nagrada
i naravno motivacija. Veći problem od same nabave svega što je potrebno za pripremu jela i pića ponekada zna biti recimo, činjenica koliko često trajekt prometuje na otok gdje se event održava ili, može li lokalna komunalna infrastruktura izdržati pojačanu potrošnju ukoliko se događaj odvija u manjim sredinama gdje često zna zakazati opskrba struje ili vode. 

Iza vas su već dva uspješno odrađena Festivala hrvatske hrane i vina, kako je nastala inicijativa o pokretanju tog projekta?

Putujući u New York, London, po Italiji, vidjela sam slične festivale. Kako i sama volim dobru hranu i restorane, dobra vina, a eto bavim se i poslovima cateringa ideja se nametnula kao nastavak organizacije evenata koje radimo tijekom cijele godine. Naravno, da nemam iza sebe Zvona catering organizacija Festivala, tako velike produkcije, bila bi daleko teže izvediva. Produkcijski Festival je zahtjevan jer u isto vrijeme imamo brojne izlagače hrane i vina, 
dvije velike show cooking pozornice, vinske radionice, vip šator, tematske okrugle stolove. Za takvu manifestaciju Zvona catering imaju resurse u ljudima i opremi te mogu zadovoljiti jednu tako zahtjevnu manifestaciju.

Moto ovogodišnjeg Festivala bio je – Kušajte ljubav na stolu. Što ste tom porukom htjeli postići?

Poruka je istodobno i pitanje i provokacija, upućena svim našim posjetiteljima. Za stolom obitelj se okuplja uz dobru hranu i vino druži se, opušta, razgovara. Bez ljubavi proizvođača hrane i ljubavi vinara ne bi bilo ni kvalitetnih prehrambenih proizvoda ni izvrsnih vina koje u Hrvatskoj imamo. Ta ljubav koju oni ugrađuju u svoje proizvoda uvjet je kvalitete i zato kažemo i domaćima, a pogotovo strancima… Kušajte ljubav na stolu koju vam nudimo
kroz naše proizvode i vino.

Dok smo dogovarale ovaj susret, zapazila sam vašu odlučnost da kroz Festival pokrenete inicijativu kako bi se i naš kontinentalni prostor sa svojim zemljopisnim vizurama turistički snažnije nametnuo. Obiluje ljepotama, rekli ste, a nepravedno je zapostavljen, sve je podređeno moru. 

To ističem ne bi li potaknula ministre, turističke djelatnike, političare, kao i sve posjetitelje da se više okrenu prema prekrasnim eno-gastro destinacijama u Slavoniji, Međimurju, Zagorju, u Lici. Svi hrle samo na more, a ostatak naše prelijepe zemlje ostaje neotkriven. Iznenađena sam koliko veliki broj naših građana uopće nije čuo za kontinentalne destinacije, naše male vinare, proizvođače kulena, rakija, sireva. Tako da Festival hrvatske hrane i vina ima za cilj promidžbu, edukaciju, te promociju i kontinentalnih enogastro destinacija. Taj kontinentalni dio i cjenovno je prihvatljiviji  za posjete tijekom cijele godine, preko vikenda. Samo treba otići i otkriti ta naša kontinentalna blaga.

Photo: Anto Magzan/PIXSELL

Iza vas su dva Festivala, što je, vjerujem, dovoljno za neke dugoročnije zaključke, opravdavaju li stečena iskustva uloženi trud? Hoće li se možda već dogodine dogoditi treći Festival ili planirate stanku?

Na pripremama se počinje već sada. Veliki trud i iskustva u organiziranju manifestacija potrebna su za organizaciju Festivala sa toliko puno izlagača i programa. Već razmišljam o novinama koje ćemo uvesti tako da će naši izlagači i posjetitelji biti još zadovoljniji sa onim što im pripremamo za sljedeći Festival.

U posljednje vrijeme opet se aktualiziraju rodne’teme, muškoženska neravnopravnost u svijetu poduzetništva. Što su vaša iskustva, jeste li ikada imala problema na poslovnoj sceni stoga što ste žena?

U banci sam radila pretežito sa ženama. Možda sam nakon svakog porodiljnog bila iznenađena sa nekim muškim unapređenjima, no uz potporu supruga i djece i ja sam imala uspješnu karijeru. Sada u ovom našem biznisu radi moja cijela obitelj suprug, kćerka, sin. Tako da unutar nas nema konkurencije mi smo osuđeni na uspjeh jer je to moto naše obitelji. Pa tako niti projekta Zvona catering, a niti Festivala ne bi bilo bez moje obitelji. Za sve ideje i projekte
trebate imati „kolonu po dalmatinski“ ili stup na koji se uvijek i kada je najteže možete osloniti. U ugostiteljstvu i cateringu je zbog prirode posla neredovito radno vrijeme, to je fizički zahtjevan i naporan posao i radi više muškaraca. Ja bi rekla da sam ja kao žena, majka i baka uvijek puno radila. I mislim da bez rada, bez puno rada nema uspjeha. Tako sam odgajala i svoju djecu. Nema tu privilegija već samo želja da budeš dobar u svom poslu. Možda smo
mi žene malo upornije i predanije u svojim zadacima, ali mislim da bez dobro izbalansiranih muško-ženskih poslova nema uspjeha.

Vaša tvrtka je u međuvremenu narasla, ima više od 50 zaposlenika. Je li teško uskladiti brojne obveze kojima je zasigurno prebukiran svaki radni dan?

Naravno, često znam reći da je moj posao i moj hobi. Naime, ja obožavam raditi sa hranom, volim popiti čašu dobrog vina, pojesti odličan sir, obožavam maslinovo ulje. Meni je uvijek izazov, bilo da spremam ručak za svoju obitelj, djecu i unučad, ili smišljam jelovnik za zahtjevnog gosta. Uvijek uživam jednako i tom se poslu predajem sa puno emocija. Nakon bankarskog posla, mogu reći da je ugostiteljstvo, organiziranje evenata, festivala u bilo kojem obliku jako stresan i odgovoran posao. Pri čemu mi je sada ipak velika prednost to što su moja djeca odrasli ljudi. Jer, naš radni dan i tjedan je sve samo ne redovno, kako se ono kaže, osmosatno radno vrijeme.

Što je nakon Festivala sljedeći mogući projekt, ideja vam ne manjka, pa vjerujem da neki plan već čuči čekajući trenutak svoje realizacije?

Svakako da ideja imam, ne manjka ih, ali dopustite neka za sada ostanu neotkrivene. Govorit ćemo više o njima kada se primakne termin za realizaciju.