Bude li sve išlo po planu, uz zapadnu obalu Brača će narednih godina niknuti tri luksuzna hotela i niz od 72 vile. Dopunama Prostornog plana splitsko dalmatinske županije, kojima su na području općine Sutivan uvrštene tri nove turističke zone ukupne površine 160 hektara, slovenski poduzetnik hrvatskog podrijetla Ivan Kapetanović primakao se na korak do realizacije pola milijarde eura vrijednog projekta Kraljevstvo maslina. Bit će to prvi resort namijenjen uistinu bogatim gostima. Za njih će se sagraditi cijelo jedno ‘misto’ s trgovinama i restoranima, te po jedan hotel u svakoj od tri turističke zone (Junče ravan, Golo brdo, Oblučje) s ukupno 235 soba. Uključujući i vile, kompleks će imati 1.760 ležajeva, a goste će opsluživati preko 2.000 ljudi. Na kakvu se klijentelu računa nazire se iz podatka da će hotelske sobe biti prosječno velike 100 kvadrata; vile, namijenjene najmu i prodaji, imat će u prosjeku po tisuću kvadrata i hektar okućnice. Gradi se u bračkom kamenu, u tradicionalnom stilu, usklađeno s okolinom. “Vile će imati prizemlje, tek poneka i prvi kat. Jedino će prozori biti veći od starinskih. Nastojimo da se sva ta gradnja izgubi u maslinicima i vinogradima”, rekao nam je Ivan Kapetanović, s kojim smo razgovarali u Splitu.

Tko će biti gosti Kraljevstva maslina?

Ekstremno bogati ljudi, čije se bogatstvo ne mjeri milijunima, već stotinama milijuna dolara. Ne želimo graditi onakav turizam kakav već postoji od nas, jer Hrvatska svojom ljepotom zaslužuje puno više. Htjeli smo pokazati da je moguće na Braču ponuditi kvalitetu  ne pet nego sedam zvjezdica, za one uistinu najbogatije. Brač bi mogao postati vrhunska destinacija, jer se uz Zlatni rat u Bolu, i u Nerežišćima spremaju neki dobri projekti.Imate li osoblje koje se može nositi s tako zahtjevnim gostima?Za sada nemamo, ali smo se povezali s ljudima koji vode Costa Esmeraldu na Sardiniji, gdje je još Aga Khan razvio turizam u kojem se smještaj plaća 1.500 do 2.000 eura na dan. U početku će nam njihovi stručnjaci servisirati najosjetljivija mjesta, a u roku od dvije godine namjeravamo tamo odškolovati naše mlade ljude.Zašto bi na Sardiniji, koja je sjevernije od Brača, to uspjelo a nama ne? Gosti će nam dolaziti cijele godine, pa čak i zimi računamo na 30 do 40 posto popunjenosti. Doputovat će svojim avionima vikendom, primjerice na branje maslina i grožđa i vratiti se kući.

Hoće li duža sezona spasiti aerodrom Brač koji loše posluje?

Uvjeren sam da hoće. Namjeravamo s većinskim vlasnikom aerodroma Jakom Andabakom, ali i s načelnicima bračkih općina, dogovoriti proširenje za 500 metara kako bi tu mogli slijetati Air busevi, jer će neki od naših gostiju dolaziti i vlastitim mlažnjacima.Želimo da bogatim gostima Brač postane matična zračna luka, da njihovi avioni tu budu registrirani. Brački nam je aerodrom idealan, no ako netko sleti i u Split mi ćemo ga pokupiti našim helikopterom i dovesti ga na naš helidrom. Bogati će gosti moći pristajati i sa svojim mega jahtama Kraljevstvo maslina ima četiri kilometra obale, a na 740 metara privezišta svaka će vila imat svoj vlastiti vez.

Što sve tim gostima namjeravate ponuditi?

Bogataši ne mogu mirovati, njima se stalno mora nešto događati. Zato ćemo ih, primjerice, helikopterima voditi na Velebit, gdje ćemo podići elitni mali planinski hotel. Ako ništa, dat ćemo im motike pa neka kopaju, njima je i to vrhunski događaj.Jako je važno da se taj gost osjeća kao domaći čovjek i uklopi se među nas. Ne želimo jedan izolirani raj, jer iz tog zlatnog kaveza poželite pobjeći. Napravit ćemo po Braču planinarske i biciklističke staze. A za one koji žele klasičan tip zabave, otvorit ćemo casino zatvorenog tipa. Međutim, inzistiramo na redu u svakom će ugovoru biti klauzula da, ukoliko policija ili osiguranje interveniraju dvaput radi nereda, imamo pravo oduzeti vlasništvo i kupcu vratiti novac.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Ivan Kapetanović ( Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL)

Na terenu koji je bio pod makijom razvijate i poljoprivredu?

Da, na 200 hektara. Svaki vlasnik vile ima udjel u svemu onome što će se tamo ubrati. Gostima obećavamo ekološki neupitnu hranu, a jedino ako sam ubere može biti siguran u ono što jede. Dobit će domaće bademe, trešnje, višnje, smokve. Imat ćemo i ribarske brodove koji ujutro dolaze do obale, gdje gosti biraju između onoga što se tu noć ulovilo. Ono što ne raste na Braču dopremat ćemo od ekoloških proizvođača u drugim hrvatskim regijama. U Slavoniji ćemo od crnih svinje koje slobodno pasu po hrastovim šumama raditi prvorazredne pršute, kao što je španjolska pata negra. U Lici  partnerima nudimo kredite za uzgoj krumpira i jabuka. Imat ćemo svoju mljekaru, a na Velebitu i punionicu vode. Bogati ljudi su opsjednuti time da ih se želi prevariti, naplatiti puno više nego što nešto vrijedi. Nedavno mi se jedan šeik požalio da su mu u Italiji sofisticirano jelo, bazirano na jednom škampu, naplatili tisuću eura. On bi platio i deset tisuća, samo da se mogao najesti.

Temelj poljoprivrede na Braču trebali bi biti masline i grožđe?

Naravno, u zemljišnim knjigama za Junče ravan lijepo piše vinograd, voćnjak, maslinik! Kad sam kupio zemljište, na 50 hektara kamenjara dao sam iskopati jedan metar tla, to smo samljeli drobilicama, napravili rupe i posadili 3000 zapuštenih maslina, dopremljenih s drugih pozicija na otoku. Mediji su me napali čim sam počeo uklanjati alepski bor koji kod nas nije autohton, već je uvezen iz Sirije. Taj se bor ne ponaša dobro on gori, ispušta smolu, od njegovih je iglica zemlja kisela. Maslina je kao majka, na 100 godina se začahuri a kad joj se opet posvetite, svog dobro sina zagrli. Zato smo očistili teren, maknuli makiju i borove i zasadili masline.Prije nacionalizacije tog posjeda, za conte Definisa je 250 težaka radilo cijelu godinu, a proizvodili su i vino. Sada nam stručnjaci po sastavu tla savjetuju gdje posaditi maslinu, a gdje lozu. Za vinograde smo predvidjeli 60 hektara i to autohtonih sorti kao što su plavac mali i vugava. U jednom se splitskom muzeju još čuva etiketa vino Junče ravan 1812., koju namjeravamo kopirati. Svaki će gost imati vino pod svojom etiketom.

Koliko ukupno treba uložiti u Kraljevstvo maslina?

Između 480 i 500 milijuna eura. Zato vjerujemo da će naš projekt  Vlada RH uvrstiti u strateške investicije, time bi nam se olakšala procedura. Moja je obitelj u ovih devet godina već uložila 70 milijuna eura, i to bez lipe kredita. Samo ljetnikovac Definis s prvih 40 hektara zemljišta platili smo osam milijuna eura, a onda smo nastavili kupovali i drugu zemlju. Iako sam u životu stekao određeni kapital, nemam dovoljno novca da to sam financiram. Konzervativan sam u financijama i ne želim ulaziti u kredite, radije ću naći partnere. U oporuci sam napisao da moja obitelj mora zadržati 55 posto vlasništva. A za onih preostalih 45 posto udjela imam nekoliko zainteresiranih banaka i velikih korporacija.

I taj udio od 55 posto znači investiciju od četvrt milijarde eura. Kako ćete to platiti bez uzimanja kredita?

Za početak, između 30 i 40 posto troškova pokrit ćemo nepovratnim sredstvima iz europskih fondova, koji cijene naše napore u očuvanju tradicijskih vrijednosti, to što su nam stari meštri sagradili bunje i suhozide. Oni cijene našu socijalnu, ali i ekološku komponentu nema izlijevanja otpadnih voda u more, one prolaze kroz biološki pročišćivač i vraćaju se u sanitarne čvorove. Preostali dio novca dobit ćemo tako što ćemo unaprijed prodati dio vila.Kolika je cijena jedne vile i tko su vam glavni kupci?Svaka vila košta desetak milijuna eura. Kupci su uglavnom bogataši iz zapadne Europe i naši ljudi koji su uspjeli u inozemstvu. Prodat ćemo onoliko vila koliko nam novca bude potrebno da pokrijemo izgradnju hotela. Te hotele želimo ostaviti bez kredita, jer to je jedini načni da oni uspiju i rade bez opterećenja.Sve vile namjeravate prodati?Ne, dosta ih namjeravamo iznajmiti. Primjerice njemački Mercedes ima puno unajmljenih vila u svijetu, ali niti jednu vlastitu. Takve velike korporacije želimo i ovdje dovesti. Davat ćemo im vile u najam na 30 godina, a mi ćemo ih servisirati. Moja tvrtka Caballus net bit će poput Zagrebačkog holdinga, upravljat će Kraljevstvom maslina kao malim gradom. A dnevni najam vile u špici sezone koštat će od 25.000 do 35.000 eura na dan.

Kakav je interes za kupnju i najam tih vila?

Velik. Međutim, svi žele znati kada će projekt biti dovršen, a to je u Hrvatskoj teško garantirati. Koče nas razne studije. Sve je toliko stravično prenormirano i zato investitori bježe. Vidite, mi imamo podršku sviju, od resorne ministrice graditeljstva pa do lokalnih vlasti u Sutivanu, koje su nam izuzetno naklonjene. Međutim, trebali smo dobiti 58 raznih suglasnosti da bi ušli u županijski prostorni plan. A istovremeno te nitko ne pita hoće li to biti ekološki prihvatljivo sada, kad sam ušao u PP, mogu raditi i betonske kuće.

Živite u Ljubljani posluje li se lakše u Sloveniji?

Moj prijatelj je napravio golf igralište kod Šmarne gore, a od kupnje zemljišta pa do otvorenja prošlo je samo 18 mjeseci…

Izvorno su vaši partneri u Kraljevstvo maslina bili Zvon ena i Zvon dva, holdinzi u vlasništvu Mariborske nadbiskupije?

Ta dva holdinga uložila su oko 20 milijuna eura u projekt, imali su 22 posto udjela i na žalost oba su u krizi propala. Zato smo od Gorenjske banke, koja je imala hipoteku nad njihovim dijelom zemljišta, otkupili ostatak, pa je sada projekt u cijelosti naš.

Koliko ljudi na Braču ćete zaposliti?

Barem dvije tisuće radit će izravno za nas, plus svi oni kooperanti u poljoprivredi. Vlasnik svake vile mora imati na raspolaganju tri osobe iz personala. Zaposlenici će većinom dolaziti iz Splita. Za njih ćemo organizirati izravnu brodsku liniju od rive do Junče ravni koja će ih ujutro voziti na posao i popodne vraćati. Otoci su uništeni kao ljudski potencijal, iseljeni su i nastojat ćemo što više naših ljudi trajno doseliti na Brač.

Ali Hrvati se baš ne vole seliti?

Bez brige, kad ljudi na Braču vide mogućnosti, sigurnost, ljepotu tog posla i zajedništva, željeti će se preseliti. Želim da se digne cijeli Brač. Ne razmišljam o projektima koji ne pomažu razvoj zajednice i opće dobro. Motiv mi je napraviti i ostaviti nešto lijepo iza sebe. A naše zaposlenike želimo potpuno integrirati i u tvrtku i u novu okolinu. Njihov će čovjek sjediti u upravnom odboru. Želimo napraviti jednu kooperativu. Primijenit ćemo formulu koju benediktinci imaju već stoljećima. Skupa sa svojim sinom neko ću vrijeme živjeti u njihovom samostanu u Njemačkoj kako bih doživio taj način života, komunikacije, upravljanja. Oni su skromni u svemu, ne zarađuju zbog profita nego samo toliko da održavaju postojeće.

Radnicima nudite i stambene kredite, građevinsko zemljište?

S općinama Milna i Sutivan razvijamo nešto kao POS, da ti ljudi mogu dobiti stan, ili parcelu pa neka sam sagradi kuću. Ako imaju talentirano dijete, tvrtka će omogućiti njegovo školovanje. Zauzvrat očekujem ljubav i lojalnost prema firmi. Nema smisla da vam ljudi stalno idu po lažnim bolovanjima, želim jedan iskren odnos.Svedete li čovjeka na brojku i uništite mu zadovoljstvo, tu nema rezultata. Zaposlenik mora biti sretan. Ne želimo da ta tvrtka od mojih unuka napravi neradnike i oni će morati raditi, jer će inače upropastiti sve što sam je stekao. Moj sin će kao predsjednik Upravnog odbora brati grožđe i masline sa svim radnicima.

Zašto se ovaj projekt realizira već devet godina?

Prvih 45 hektara poljoprivrednog zemljišta, skupa sa 200 godina starom vilom Definis, kupili smo još u kolovozu 2005. Gradnja je trebala početi 2007., međutim, u medijima je tada stvorena afera o mom tobože ilegalnom krčenju šume, pa te godine nismo uvršteni u Prostorni plan županije. Napadali su me da devastiram Brač, a ja sam posadio 3000 maslina! Novi je PP izglasan tek krajem 2013., izgubili smo puno vremena. Prvotna nam je namjera bila da 2009. sve bude gotovo, a sada se nadamo da će se to dogoditi 2017.

Navodno ste sasjekli državnu šumu? Kako je završila ta afera?

Ta je šuma naša. Na parceli od 75.000 kvadrata tvrdi se da je četvrtina zemljišta u vlasništvu Hrvatskih šuma, iako je oko toga i prijašnji vlasnik vodio spor. Kad sam radio put prošao sam 300 metara po rubu parcele i oni tvrde da je to bilo baš na državnom zemljištu. Sudski vještak je procijenio vrijednost navodne štete na 3.600 kuna i taj spor traje pet godina. Razne su inspekcije pregledavale moje financije ali nisu ništa našli, jer svima plaćamo preko računa i na vrijeme. Oslobođen sam u dijelu optužnice za nelegalnu izgradnju, ali i osuđen uvjetno na šest mjeseci jer sam dao probiti put. Žalili smo se i vjerujem da ću biti oslobođen.

Sjedimo u vašem uredu s pogledom na zapušteni hotel Ambasador. Navodno ste ga htjeli kupiti?

Zainteresiran sam za kupnju, ali po nekoj umjerenijoj cijeni. Obitelj pokojnog Tomislava Ivića traži 10 milijuna eura, a još toliko trebalo bi uložiti u rušenje i gradnju novog hotela. Ovdje nije moguće izgraditi više od 2.000 kvadrata, pa se investicija od 20 milijuna eura nikada ne bi isplatila. Bilo bi najbolje na mjestu hotela sagraditi samo neki niski objekt i ostaviti prostor uz more da se tu spoje Matejuška i nova, zapadna obala. A pod zemljom bi trebalo napraviti garaže kojih u centru Splita nema dovoljno.

U Hrvatskoj ste postali poznati 1993., kad ste, skupa s Matom Vekićem iz Trsta, kupili devet posto dionica Slobodne Dalmacije. Kako je završio taj izlazak u medije?

Pošteno smo Fondu za privatizaciju platili 3,3 milijuna kuna, a onda smo izigrani. Nikada nismo dobili te dionice jer je pretvorba Slobodne bila poništena i prije našeg plaćanja. Trebalo je sve vratiti na nulu a nama dati naš novac, međutim ništa od toga se nije dogodilo. Na kraju sam i kažnjen sa 15.000 kuna zbog izjave da se Ivić Pašalić angažirao da Slobodnu ne dobijemo mi nego Miroslav Kutle. S pravom je Pašalić mislio da Kapetanovićeva Slobodna neće biti nečije trubilo, nego će pisati o istini i o Hrvatskoj.A kad su moji odvjetnici tražili na trgovačkom sudu u Splitu da se sprovede poništenje pretvorbe po pravomoćnoj presudi, rečeno im je da nisu mjerodavni za izvršenje te presude jer je sjedište Kutline Globus grupe u Zagrebu. Otišli su na trgovački sud u Zagrebu, a tamo kažu da je Slobodna u Splitu, pa je nadležan tamošnji sud… Nisam zbog Slobodne htio ići u Strasbourg da ne štetim Hrvatskoj, ali kad dođe vrijeme mi ćemo se nagoditi sa državom.

Nije li došlo to vrijeme, prošlo je 20 godina? A još 2004. je objav ljeno da se dug s kamatama popeo na 76 milijuna DEM?

Prvo želim riješiti ovo na Braču. Nemam pojma kolike su kamate, ali ne namjeravam tražiti niti blizu tako veliku svotu. Mi nismo platili dionice Kutli, nego HFPu, dakle hrvatskoj državi, sa čijim se predstavnicima moramo dogovoriti kolika je to vrijednost danas.

U hrvatskim medijima nikada nije izašla priča o tome kako ste i gdje zaradili imetak?

Uglavnom u Sloveniji, a bavio sam se raznim poslovima. Rođen sam u Lećevici, u Splitu sam završio tehničku školu, potom sam se u Zagrebu upisao na elektrotehnički fakultet. Uz redovni studij bio sam i stalno zaposlen u Nikoli Tesli, pa na četvrtoj godini nisam uspio skupiti potpise iz kolegija Društveno uređenje. Tajnik fakulteta i šef partije rekli su profesoru da mi ne da potpis, jer oni “ne žele pomagati ustaške sinove“. Nakon toga više niti jednom nisam došao na taj fakutet, napustio sam i Teslu, a onda sam 1966. našao lokal u Frankopanskoj ulici i počeo se baviti modom. Došli su mi neki ljudi iz Ljubljane i pitali zašto ne otvorim nešto slično i u njihovom gradu. Poslušao sam ih i 1967. sam otvorio butik, prvi u Sloveniji. A potom sam u prosincu 1971. otvorio i butik u Splitu. U zao čas otvoren je baš u vrijeme smjene hrvatskog vodstva u Karađorđevu. Već krajem prosinca inspekcija ga je zatvorila, nakon što je moćni drug Ante Jurjević Baja u govoru koji je prenosio i radio pitao “tko je Kapetanoviću dao lokal, a naši radnici nemaju očale”. Ne znam kako je povezao moj lokal s radničkim očalama, no tada je Bajina izjava bila dovoljna da se zatvori i lokal i mene.

Kako ste izbjegli uhićenje?

Srećom, tada sam već bio prijavljen u Ljubljani i Slovenci  a to im nikada neću zaboraviti me nisu htjeli progoniti iako su iz Splita stizali snopovi naloga da me se ispita i potom zatvori. Kasnije sam splitski lokal uspio ponovno otvoriti, prebacio sam ga na bratovu ženu. A onda sam 80 tih ušao i u ugostiteljstvo. Pomogao sam košarkašu Željku Jerkovu da otvori piceriju Galija, nakon čega sam i ja 1986. otvorio u centru Ljubljane piceriju i restoran Ljubljanski dvori. Taj lokal sa 40 zaposlenih moja obitelj i ja i danas vodimo, moj sin radi za šankom.Najozbiljniji sam novac zaradio kad sam, skupa s Amerikancima, 90 tih u Sloveniju uvodio mrežu mobilne telefonije vrijednu 180 milijuna dolara. Kasnije sam sudjelovao i u uspostavljanju Vipove mreže u Hrvatskoj. U životu sam se bavio raznim biznisima, ali uvijek sam bio voljan odreći se svega toga i vratiti se u svoju Lećevicu čuvati ovce. Lijepo je imati dovoljno novca, a još je ljepše ne biti previše vezan uz njega.

Nakon što ste kao planinar osvojili više vrhova Europe i Amerike, triput ste propješačili 800 kilometara dug hodočasnički Put svetog Jakova, od francuskih Pirineja do svetišta u Santiago de Composteli u španjolskoj Galiciji i o tome objavili knjigu ‘Camino de Santiago’?

Tim putem prođe 250,000 hodočasnika godišnje. To je jedno divno iskustvo sjednete uz put i svi će vam ponuditi ono što imaju. Upoznate razne ljude, pričate s njima. Upoznao sam Nijemca koji svake godine cijeli svoj godišnji provede na Caminu.Meni je Camino umnožio vjeru, naučio me živjeti bez ovisnosti o materijalnim dobrima, približio me Bogu i otkrio ljepotu poniznosti. Na Caminu sam upoznao ljubav nepoznatog hodočasnika.Tamo su suze dnevno oblivale moje lice, ne od bola već od punine doživljene vjere. Otkrio sam put kojim treba koračati prema susretu sa vječnim. Nije bilo jednostavno, u Burgosu sam završio u bolnici, jer nisam bio dovoljno pripremljen za to.Ipak, spremam se i za četvrti put. Hodočastit ću 3.000 kilometara od moje rodne Lećevice pa do Santiaga i taj bi put trebao trajati 100 dana. Uglavnom ću ići sam. Plan je krenuti u rujnu ove godine ili pak dogodine u travnju. Danas samo slušamo savjete kako se zabaviti, a ja se zabavim tako što uzmem ruksak i krenem na put. Na Braču namjeravam otvoriti i duhovni centar, tamo će dolaziti ljudi raznih vjera i prenositi nam svoje duhovne vrijednosti. Dolazit će i oni koji su se susreli s tamom ovoga svijeta, da nam pomognu svima da nađemo sebe.

Svaka vila košta desetak milijuna eura. Kupci su uglavnom bogataši iz zapadne Europe i naši ljudi koji su uspjeli u inozemstvu.