Zamjenik ministra financija Boris Lalovac ustvrdio je danas da je najveći strukturni problem hrvatskog gospodarstva mrtvi kapital koji leži u neuspješnim nekretninskim projektima te da gospodarskog rasta neće biti sve dok se bilance hrvatskih tvrtki ne 'očiste' od takvih projekata.

Prema podacima koje je Lalovac iznio u emisiji "Poslovni tjedan" Hrvatskog radija, od 2008. godine, kao najbolje godine za gospodarstvo od samostalnosti Hrvatske, do 2013. godine privreda je izgubila 100 milijardi kuna prihoda i s time je povezan i gubitak 102 tisuće radnih mjesta u realnom sektoru. Bilance poduzeća pak pokazuju da se u tom razdoblju hrvatske tvrtke izgubile 62 milijarde kuna kapitala, a ukupne su investicije u privatnom sektoru pale sa 89 milijardi kuna 2008. na 37 milijardi kuna u prošloj godini, dakle za 52 milijarde kuna.

Za to, tvrdi Lalovac, "nije glavni krivac ni svjetska kriza ni javna uprava", već spekuliranje u građevinskom sektoru, odnosno nekretninskom biznisu, jer je razina zaduženosti građevinskog sektora, kao i ostalih tvrtki koje su ulagale u nekretninske projekte viša od duga cjelokupne prerađivačke industrije i trgovine zajedno.

Lalovac tako navodi da su 2008. godine prihodi hrvatskog građevinskog sektora iznosili 72 milijarde kuna, dok je zaduženost tog sektora bila na razini od 50 posto iznosa prihoda, odnosno ukupne obveze prema financijskim institucijama iznosile su 33 milijarde kuna. Njihovi su prihodi 2013. pak pali na 41 milijardu kuna, a zaduženost je porasla na 69 milijardi kuna, odnosno 170 posto od iznosa prihoda.

"Ako tome dodamo poslovanje s nekretninama, dolazimo do podatka da je ukupna zaduženost prema bankama 2013. negdje oko 87,5 milijardi kuna ulupanih novaca u brojne nekretninske projekte", rekao je Lalovac te dodao da se postavlja pitanje "što su 'hrvatski vukovi s Wall Streeta' napravili u Hrvatskoj od 2009. godine, kada je kriza u Europi dosegnula vrhunac, a kod nas su se tek krenuli kockati s tim brojnim projektima".

Zamjenik ministra financija tvrdi i da se problem nerentabilnih nekretninskih projekata pojavio i kao jedan od većih problema u procesima predstačajnih nagodbi, primjerice i kod tvrtki poput Varteksa, Instituta IGH, Đure Đakovića i dr.

Lalovac kaže da su te tvrtke navodile kako im je žao što su "sve ulupale u građevinski biznis" te da im je kroz predstečajne nagodbe omogućeno da odvoje svoje osnovno poslovanje od spekulacija s nekretninama.

Problem je što se kompanije iz prerađivačke industrije ili trgovine nisu bavili svojim core businessom, već su poslovanje usmjerile na brzu zaradu na nekretninama, rekao je Lalovac te dodao da je još veći problem nastao kada su banke 2009. prestale financirati takve projekte, a tvrtke koje su u njih ušle više nisu mogle voditi svoje tekuće poslovanje.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

"To je bio osnovni cilj predstečajnih nagodbi, odvojiti nekretninski biznis od njihovog tekućeg poslovanja osnovne djelatnosti. Taj dio dugova moraju snositi banke i oni koji su ulazili u takve projekte", kaže Lalovac te naglašava da će se iz krize izaći kada se odvoje sve nekretnine od proizvodnje, posebno izvozne, jer nekretninski projekti te tvrtke 'stišću' i one ne mogu dalje raditi.

Umjesto daljnjeg poslovanja, one samo plaćaju kamate na nedovršene projekte, jer tržište nekretninama u Hrvatskoj šest godina ne postoji i pitanje je kad će se opet aktivirati, kazao je Lalovac te iznio i podatak da se više od polovice nevraćenih sredstava hrvatskim banakama nalazi u nekretninskim projektima.

U 2013. hrvatske su tvrtke platile 15 milijardi kuna kamata. Ne bi bio problem da je to uloženo u razvoj, a ne u mrtve kapitala koji stoje šest godina. Dok se to ne odvoji neće biti gospodarskog rasta, ustvrdio je Lalovac.