Etične banke primarno se oslanjaju na najjeftinije izvore – depozite, zato mogu plasirati s nižom kamatom; od dva do tri posto.

Minimalno 90 posto dobiti reinvestiraju u nove proizvode, u zajednicu, a bez obzira na to, po prinosu su usporedive s komercijalnima. Povrat na imovinu, koji  im je prije krize iznosio 0,56 posto u odnosu na 0,57 posto komercijalnih banaka, nakon krize zadržale su na  0,53 posto, dok je komercijalnim bankama pao na 0,37 posto", istaknuo je Goran Jeras, voditelj projekta ebanke, na okruglom stolu "Načela etičnog bankarstva", održanom u zagrebačkom Muzeju Mimari uoči jučerašnje osnivačke skupštine zadruge koja je preduvjet osnivanja etične banke.Ta će zadruga 13. svibnja biti primljena u FEBEA-u, europsku federaciju etičnih financijskih institucija, te pokrenuti postupak licenciranja za banku u Hrvatskoj narodnoj banci.

Uspiju li u naumu, cilj im je financirati zadruge, OPG-ove, nevladine udruge i pojedince koji "ne prolaze" u klasičnim bankama."Komercijalne se banke fokusiraju na povijest u procjeni rizika, dok start up-ovi nemaju povijest pa su im prerizični. Taj pristup etične banke nastoje promijeniti, ali i proaktivno smanjiti rizik uključivanjem u projekt, klasteriranjem, novim poslovnim povezivanjem. Banke tako postaju dio proizvodnog procesa, omogućavaju korištenje razvojnih fondova…", tumači Jeras, ističući da im je u fokusu održiva poljoprivreda i obnovljiva energija.

Podršku projektu dao je i profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ivan Lovrinović koji poručuje da je u suvremenom bankarstvu nužna korekcija. "Banka upravlja tuđim novcem, svi to zaboravljamo. U jednoj od najvećih banaka u Hrvatskoj visina depozita veća je od kapitala pet puta. Osobno smatram da je banka "par excellence" javna institucija i ne bi smjela biti 100 posto u privatnom vlasništvu", kaže Lovrinović. Najproblematičnijim drži jednostrano određivanje kamate, korištenje valutne klauzule i neprimjerene bonuse menadžerima.