Zakon je u svakom slučaju neophodan, a efekt će ponajviše ovisiti o tekstu budućeg Zakona i mogućnosti njegove primjene u praksi.

Kada se raspravljalo o Uredbi o procjeni shvatio sam motive zakonodavca, ali se nisam slagao sa svim prijedlozima. Nadam se da će se neke odredbe dotjerati u prijedlogu Zakona.

Što je problematično? 

Veliki je problem u neujednačenosti potrebnog znanja za kvalitetnu procjene nekretnine, jer je predviđeno da to mogu obavljati sudski vještaci. Za kvalitetnu procjenu nekretnine su potrebna mnoga znanja i to prije svega iskustvena s tržišta, ekonomska, građevinska itd. Neki vještaci su odlični te imaju iskustva i obrazovanje, dok neki zaista nisu sposobni napraviti kvalitetnu procjenu. U tom smislu  Zakon treba predvidjeti i potrebno obrazovanje kao što su to napravili i posrednici. Procjena nekretnina je vrlo važan segment gospodarstva i za procjenu u službenu svrhu, znanja procjenitelja trebaju biti iznimno visoka.

Treba li dozvoliti agencijama za trgovanje nekretninama da obavljaju aktivnosti koje se tiču procjenjivanja? 

One mogu raditi procjene ako to netko od njih naruči. Kupci i investitiori često više vjeruju nama koji poznajemo tržište. Što isto tako govori puno o tržištu procjena. U Zakonu o posredovanju je predviđeno da dajemo mišljenje o tržišnoj cijeni. Naravno nije predviđeno da mi vještačimo. Najveće nekretninske investicije u Hrvatsku su ušle baš preko nekretninskih kompanija i to je sasvim uobičajeno. Investitor je tražio od nekretninskih kuća da naprave procjene, utvrde mogući godišnji povrat i predvide kretanje tržišta. Angažirali su onoga kome vjeruju i za kojega su sigurni da je stručan.