Objavom prijedloga skupštini o smanjenju i povećanju temeljnog kapitala kutinska Petrokemija i službeno je započela proces dokapitalizacije, a o čijem uspješnom završetku ovisi budućnost ovog velikog industrijskog poduzeća.

O dokapitalizaciji bi se skupština društva trebala očitovati na na sjednici 20. svibnja, a bude li sve teklo po planu, kapitalno ojačavanje tvrtke i ulazak strateškog partnera trebao bi biti dovršen u lipnju. Ipak, zasad je tijek ishod tog procesa potpuno neizvjestan, a sudbina Petrokemije bit će, u najvećoj mjeri, definirana tijekom narednih mjesec dana. Naime, nakon što je pokušaj potrage za strateškim ulagačem u Petrokemiju završio bez ijedne obvezujuće ponude, evidentno je da će za dolazak ulagača spremnog za ulaganje u Petrokemiju u ovim okolnostima biti nužno provesti nekoliko iznimno kompleksnih reformi. Iako nitko iz Uprave Petrokemije nije želio komentirati planove vezane za dokapitalizaciju od izvora u kompaniji može se doznati kako eventualni ulazak strateškog partnera u vlasničku strukturu kompanije vide tek kao treći korak u kratkoročnom restrukturiranju Petrokemije.

Prvi korak trebala bi biti revizija postojećeg ugovora o dobavi plina s Inom koji u tvrtki smatraju glavnim ishodištem nekonkurentnosti. Kako na trošak energenta otpada oko 60 posto ukupnih troškova tvrtke, ali i 90-tak posto troška proizvodnje uree – Petrokemijinog glavnog proizvoda – smatra se kako je uz aktualne uvjete nemoguće poslovati pozitivno, naročito u kontekstu znatnog pada cijene mineralnih gnojiva koji se posljednjih godinu dana događa na europskom tržištu. Drugi, pak, korak u stabilizaciji Petrokemije trebalo bi biti 30-postotno smanjenje operativnih troškova, što uključuje i rezanje rashoda za plaće, ali i povećanje cjelokupne efikasnosti poslovanja. Tek ako se ta dva uvjeta ispune, procjena je vodstva kompanije, postoji realna mogućnost da se pojavi jaki partner zainteresiran za ulazak u tvrtku. No, postoji još cijeli niz otvorenih pitanja između države kao trenutnog većinskog vlasnika i potencijalnih budućih strateških partnera.

Kako se doznaje jedno od ozbiljnijih otvorenih pitanja u prvom krugu pregovora odnosilo se na troškove sanacije deponija fosfogipsa – nekadašnjeg nusproizvoda Petrokemijine proizvodnje. Na deponiju je trenutno ostavljeno oko 6 milijuna tona tog materijala, a poslovnim planom Petrokemije predviđeno je da se tijekom narednih godina za njegovu sanaciju utroši oko 10 milijuna eura. Ipak, procjena zainteresiranih ulagača jest da bi taj iznos u konačnici mogao biti i četiri puta veći, pa su od države tražili da preuzme rizik potencijalnog rasta troškova sanacije. Država je, pak, nudila da preuzme rizik za 50 posto eventualnih neplaniranih troškova, što je razmjerno njezinom trenutnom udjelu u tvrtki. Ulagačima je to bilo neprihvatljivo i dogovor u prvoj fazi nije bio postignut.