Komentira Ana Dumančić iz prevoditeljskog ureda Studio Nixa

Stanje na tržištu pružatelja prevoditeljskih usluga pokušat će nam približiti Ana Dumančić iz Studija Nixa, prevoditeljskog ureda koji se ubraja u vodeća tri prevoditeljska ureda u Hrvatskoj, a posluje u čitavoj regiji, te se bez ustezanja može utvrditi da je poslovna politika Studija Nixa, koja se temelji na zapošljavanju i educiranju prevoditeljskih kadrova, promijenila sliku industrije.

Tehnološkim razvojem došlo je i do razvoja prevoditeljske usluge. Danas i mi, prevoditelji, moramo znati osjetiti potrebe svojih naručitelja i da bi opstali na tržištu, naći načina da se uklopimo u ekonomsko okruženje. Hrvatska ne bilježi rast BDP-a od 2009., što znači da se općenito ne razvijamo u zdravo gospodarstvo. Činjenica je da niti jedna industrija nije neovisna. Kad su naši klijenti pod pritiskom, i mi to osjećamo.

Prevoditelj, po meni, mora disati s tržištem i uvijek iznalaziti nove načine da pruži dodanu vrijednost. I to ama baš svaki put! Jer svatko može jednom zasjati, ali pravi uspjeh leži u konzistentnom pružanju najbolje usluge. Danas mi moramo uvijek paziti da obećamo manje nego što možemo isporučiti i da pružimo jednu zericu više nego što smo obećali. Prevoditeljska usluga se u velikoj mjeri komodizirala. Protiv toga se možemo boriti samo dodanom vrijednošću, a nikako cijenom. Međutim, ono što nas u Studiju Nixa trenutačno muči mnogo više nego cijene jest primarno to da je velik broj kvalitetnih prevoditelja, pogotovo konferencijskih, otišao raditi u Bruxelles i Luxembourg. Kronično nam fali obrazovanog, educiranog i istreniranog kadra konferencijskih prevoditelja za sve jezike, a posebice za one koji se tradicionalno ne uče kroz redovno obrazovanje, poput makedonskog, albanskog, slovenskog, rumunjskog, bugarskog. Naša dugoročna strategija temelji se na ulaganju u edukaciju prevoditelja za kojima vapi tržište. Ovom strategijom mi guramo cijelu našu industriju jer stvaramo u Hrvatskoj kadrove i za konkurenciju i za klijente te zadržavamo poslove u Hrvatskoj umjesto da dovodimo prevoditelje iz matičnih zemalja da ih obavljaju.

I za kraj bih se još osvrnula na to da, nažalost, svjedočimo situaciji u kojoj ima sve manje upita za prijevode za lokalne, hrvatske klijente. Nasreću ili možda nažalost, naši su klijenti uglavnom internacionalne kompanije. Nasreću stoga što je dobro što internacionalne kompanije vide svoj interes u Hrvatskoj. I nasreću jer moji mlađi kolege mogu mnogo naučiti od njih. Međutim, kažem i nažalost jer ova situacija ukazuje na to da naši lokalni proizvođači i pružatelji usluga nisu previše aktivni u prodiranju na tržišta izvan Hrvatske, tek kad naše lokalne industrije postanu konkurentne i aktivne porast će i prevoditeljska industrija. Logika koja stoji iza toga je jednostavna, što više uložimo u naše tržište, to će naša industrija biti dinamičnija i stvarat će više posla i za nas.