Nepravomoćna osuđujuća presuda Sanaderu za aferu Fimi media nije izišla izvan okvira očekivanja, baš kao niti prva od svih reakcija osuđenog HDZ-a.

I dok je sutkinju Ivanu Čalić nacija s odobravanjem slušala kako u besprijekornoj sudačkoj maniri čita bukvicu političarima i njihovim poslušnicima, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko očekivano je poručio da ne pristaje na kolektivnu krivnju. Sam slučaj osude te političke stranke jest presedan i logično, HDZ će se žaliti. Utoliko sve što se jučer dogodilo, kako sa sudske strane tako i s one političke, bilo je predvidljivo, a takve su i morale biti reakcije Sanaderove obrane. Ona se odmah pozvala na anglosaksonsko pravo.

Nema osuđujeće presude na temelju iskaza bez materijalnih dokaza, tvrde njegovi branitelji. No, što se toga tiče teško je tvrditi suprotno. U slučaju da materijalnih dokaza nema, postoje sumnje, a za slučaj sumnji pravno je rješenje u načelu in dubio proreo: presuda ide u korist optuženika. O pravnim standardima govore ratificirane konvencije i međunarodna sudska praksa, te su na taj način dio i domaćeg poretka. Po obrani Sanader je osuđen na temelju jaza navedenih stvari i to će biti temelj žalbe. Obrani je sporan iskaz bivšeg stranačkog rizničara Mladena Barišića, kojeg je druga strana – tužiteljstvo, ispitalo barem 20 puta, dok tadašnji zakon nije isto dozvoljavao i njoj. I na sudu je izostalo ispitivanje jer je Barišić odbio odgovarati na pitanja obrane.

Nisu prihvaćeni njezini razni dokazi, primjerice, niti svjedoci koji bi govorili o vjerodostojnosti Barišićeva iskaza, niti da se i njegova imovina vještači. Stoga, u ovom značajnom i znakovitom procesu ono što slijedi je nova runda odmjeravanja prava i pravde, odnosno pravnih standarda. Pravni standardi u kaznenim procesima ne bi se smjeli razlikovati od slučaja do slučaja, a tek će Vrhovni sud svojim sentencama uokviriti njihovu pravu mjeru.