Za većinu je vlada ključno pitanje stope gospodarskog rasta koji bi se realno mogao očekivati u narednim godinama. To je pitanje, barem za napredna gospodarstva, postalo osobito zagonetno. Ako je prošlost uvid u budućnost, izgledi nisu dobri.

Od 2008. godine do danas gospodarski rast nikako nije u skladu s očekivanjima. Od država koje su bile najviše pogođene financijskom krizom, tek se nekolicina – SAD, Njemačka i Švedska – vratila na put održiva rasta. Međutim, čak je i u tim državama BDP za 2013. godinu bio znatno niži od razine koja je predviđena prije krize. Među ekonomistima i zakonodavcima vlada mišljenje da su financijska kriza i kriza eurozone naštetili ponudi i potražnji, no da je proces postupnog izlječenja već u tijeku. Kad je, prema tome stavu, riječ o potražnji, ostaci privatne zaduženosti prije krize i javne zaduženosti koju je uzrokovala kriza i dalje otežavaju domaću potražnju.

To će vjerojatno potrajati još nekoliko godina iako će se teret polako smanjivati. Potrošači će postupno ponovno početi trošiti i ulagati, a fiskalna će politika ponovno biti neutralna. Kad je riječ o ponudi, kriza je smanjila potencijalni rast proizvodnje jer su, barem u Europi, tvrtke manje ulagale pa je time usporeno širenje nove tehnologije. Štoviše, u nekim su slučajevima – na primjer u Velikoj Britaniji – zbog smanjenja plaća i fleksibilnih pravila o otpuštanjima tvrtke žrtvovale radnu snagu u korist kapitala, čime se smanjila proizvodnja po zaposleniku. 

Nedovoljna potražnja
Zastoj na tržištima kapitala i otpor društvenoj bijedi također su otežali zamjenu postojećih tvrtki s učinkovitijim novim tržišnim takmacima. Ukupni je rezultat pad očekivane produktivnosti. I tu će učinak krize na strani ponude potrajati dokle god tvrtke ne ulože u novu opremu, dok se inovacije ne ubrzaju, a tržište rada ponovno ne pokrene. No s obje se strane stav o postupnom oporavku naprednih gospodarstava dovodi u pitanje. Počevši s potražnjom, Larry Summers, ekonomist sa Sveučilišta Harvard i viši državni dužnosnik u administraciji Billa Clintona i Baracka Obame, nedavno je istaknuo da su se napredna gospodarstva našla u dugoročnoj stagnaciji. Summers smatra da zaduženost prije krize nije bila vanjska anomalija, već posljedica nedovoljne globalne potražnje. Globalna distribucija dohotka pomaknula se od srednjeg sloja naprednih zemalja prema bogatim i novim tržišnim silama, što je dovelo do viška globalne štednje. Jedini način da se izbjegne stagnacija bio je guranje srednje klase dublje u zaduženost uz pomoć niskih kamatnih stopa i niskih kriterija kreditiranja.

Drugim riječima, prekrcana štednja (kako ju je nazvao Ben Bernanke) nastala je prije krize i mogla bi i dalje utjecati na globalnu potražnju ako se srednji sloj mladih gospodarskih sila ne pokaže kao nužni globalni potrošač. To će se vjerojatno s vremenom dogoditi, no unatoč nastojanjima SAD-a i Međunarodnog monetarnog fonda u kontekstu grupacije G20, taj postupak ponovne uspostave ravnoteže još nije dovršen. Izazov na strani ponude nastao je zbog novog spora među ekonomistima i stručnjacima za tehnologiju oko tempa tehnološkog napretka. Robert Gordon sa Sveučilišta Northwestern smatra da su informacijske i komunikacijske tehnologije već ostvarile većinu napretka proizvodnje koji se od njih može očekivati; smatra da na vidiku nema većih inovacija koje bi mogle usporiti pad potencijalnog rasta. Oni koji kaskaju mogu se nadati naknadnoj dividendi, no zemlje koje predvode tehnološki napredak trebale bi prihvatiti činjenicu da je vrlo spor rast po glavi stanovnika – nešto više od 1 posto – nova norma. Za razliku od njega, znanstvenici s MIT-a Erik Brynjolfsson i Andrew McAfee smatraju da nas "druga strojna era" tek čeka. 

Globalna povezanost
Tvrde da će rast računalne moći, globalna povezanost i gotovo neograničen potencijal za nove inovacije putem novih veza postojećih procesa ostvariti goleme pomake u proizvodnji i potrošnji na jednak način kao što je parni stroj u 19. stoljeću promijenio svijet. Rast bi se uslijed toga trebao povećati ili barem mjeriti na pravilan način. Uspoređujući izazove koje navode Gordon i Summers sa stavom da se napredna gospodarstva polako oporavljaju dovodi do depresivnih zaključaka. 

Dužničke brige
Ako je Gordon u pravu kad je riječ o slabom rastu produktivnosti, dug nasljeđen iz krize i loše stanje javnih financija trajat će znatno duže nego što se očekuje. Ako je pritom Summers u pravu u vezi s padom potražnje, spoj financijskih tegoba i trajne masovne nezaposlenosti vlade će vjerojatno gurnuti prema radikalnim rješenjima – bankrotu, inflaciji ili financijskom protekcionizmu. Ako su, pak, u pravu Brynjolfsson i McAfee, rast će biti znatno jači, a dužničke će se brige zaboraviti i prije nego što se očekuje. Izazov će pritom biti u smanjenju radne snage i učincima nove tehnologije na nejednakost dohotka. To će se posebno pokazati istinitim ako se promjene, kako Summers kaže, dogode u okviru trajne masovne nezaposlenosti. Rizik je da će društveni problemi postati nesavladivi jer se smatra da tehnološki napredak pogoduje bogatima, a stvara dodatne poteškoće masama. U takvom će scenariju vlade morati tragati za inovativnim rješenjima. Takvi scenariji možda se čine nategnutima, no iako su neugodni, nikako nisu zanemarivi. 

© Project Syndicate, 2014.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?