Ono što se činilo malo vjerojatnim scenarijem, ipak se ostvarilo. U Bruxellesu na službenom parafiranju sporazum o proširenju i pristupanju Cefti, Srednjeeuropskom ugovoru o slobodnoj trgovini, Srbija i BiH odbile su pristupiti toj asocijaciji. Te su dvije zemlje ustrajale na svojim zahtjevima kojima se narušava postignuta razina liberalizacije trgovine kroz bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini. Ne predomisle li se u “popravnom” roku, do 12. prosinca, proširena Cefta obuhvatit će sadašnje članice Rumunjsku, Bugarsku, Hrvatsku i Makedoniju, te nove članice Albaniju, Crnu Goru, Moldaviju i Kosovo. U siječnju iduće godine tu će asocijaciju, zbog ulaska u EU, napustiti Rumunjska i Bugarska, pa bi jedinstveno tržište regije, ne uđu li u ovom krugu proširenja Srbija i BiH, bilo još za trećinu manje, odnosno imalo bi dvadesetak milijuna stanovnika. Tvrdoglav pregovarački stav koji su zauzele dvije susjedne zemlje, i od kojeg ni za milimetar nisu odmicale kroz sva četiri pregovaračka kruga, bio je potpuno neprihvatljiv pregovaračima ostalih zemalja već zbog činjenice da se njime krši osnovno načelo pregovaranja na koje su sve države pristale na početku pregovora, potpisavši i konkretan dokument, a to je da se u pregovorima neće ići ispod dosadašnje razine smanjenja barijera za trgovinu.

Duhan, meso i mlijeko
Srbijanski su pregovarači tako ulazak u Ceftu zaustavili zbog zaštite povlastica tamošnje duhanske industrije, a bosansko-hercegovački zbog traženja da im se carine na proizvode od mlijeka i mesa iz Hrvatske i Srbije, koje su po postojećim ugovorima trebale biti ukinute prije gotovo dvije godine, legaliziraju u novom, jedinstvenom ugovoru.I jedna i druga zemlja opravdavaju svoje zahtjeve tvrdnjom kako ona za Hrvatsku ne predstavljaju značajan ustupak. Hrvatska, pak, već godinama prelazi preko srbijanskog i bosansko-hercegovačkog kršenja potpisanih ugovora o slobodnoj trgovini, a izravna šteta koju snosi zbog toga u slučaju BiH je oko 150 milijuna američkih dolara, a samo zbog akciza u Srbiji gotovo 30 milijuna dolara. Posve je logično hrvatsko stajalište da hrvatske proizvođače zaštiti od daljnjeg podnošenja tereta odluka vlada susjednih zemalja da zaštite svoje proizvođače ili multinacionalne kompanije. Hrvatska, a i ostale zemlje, ne vidi razloga da se legalizira višegodišnje kršenje bilateralnih sporazuma, te i dalje ustrajava na poštivanju temljenog načela po kojima se pristupilo pregovaranju, pa i po cijenu da se Cefta u ovom valu proširi bez Srbije i BiH. Njihovim odbijanjem parafiranja multilateralnog sporazuma neće se, međutim, zaustaviti i procesi suradnje i stvaranja konkurentnog područja, niti će ono bitnije utjecati na međusobnu robnu razmjenu, koja je već regulirana bilateralnim sporazumima. Štetu će eventualno trpjeti proizvođači-izvoznici, koji bi imali koristi od primjene dijagonalne kumulacije porijekla, a koju se definira u okviru novog sporazuma o Cefti.Neulazak Srbije i BiH u Ceftu zapravo će se najviše reflektirati na političkom planu. Taj je njihov potez pljuska europskoj politici, pod čijim se je okriljem (Pakt za stabilnost Jugoistočne Europe i Europska komisija) iniciralo i održavalo pregovaranje, a koja je i postavila osnovne kriterije za proširenje Cefte. Među ostalim i onaj o zadržavanju postojeće razine liberalizacije među zemljama regije.
Potvrđuje to i prva reakcija koordinatora Pakta za stabilnost Erharda Buseka, koji je, kako prenose beogradski mediji, javno poručio da je “potpisivanje sporazuma o Cefti i stvaranje zajedničkog tržišta preduvjet ulaska u Europsku uniju”.

Novi pregovori
Političku dimenziju ulaska u Ceftu možda je i najbolje na vlastitoj koži osjetila Hrvatska, koja je u tu asocijaciju bila pozivana na učlanjenje još 1993. godine, kada je ona i zaživjela, ali je tadašnja politička nomenklatura odbila tu mogućnost smatrajući Hrvatsku znatno naprednijom od ostalih zemalja i računajući da ona u Europsku uniju može ući izravno. Nakon toga kriteriji za ulazak u Ceftu znatno su postroženi, pa je se Hrvatska morala uložiti puno više napora da bi 2002. godine konačno i ušla u tu asocijaciju. Uvjeti koje je morala ispuniti znatno su rigorozniji od onih koje sada trebaju zadovoljiti zemlje pozvane u Ceftu od iduće godine. U svakom slučaju, ponašanje Srbije i BiH u ovom trenutku jako podsjeća na nekadašnje hrvatsko inaćenje. Možda srbijanskim i bosansko-hercegovačkim proizvođačima odgovara što veća i dugotrajnija zaštita domaćeg tržišta od strane konkurencije, no pitanje hoće li, u slučaju da ni do 12. prosinca dvije zemlje ne promijene stav, uvjeti za njihovo priključenje Cefti ostati isti ili će se s njima, kao s potencijalnim drugim kandidatkinjama, pregovori otvarati ispočetka, sa svakom zemljom pojedinačno.