Prijedlog rebalansa nije se našao ni na sjednici Vlade u četvrtak. No, i bez toga je već barem tjedan-dva bilo jasno da se on neće izglasati do kraja veljače.

I više od izgubljenog ožujka, međutim, ministra financija Slavka Linića zacijelo muči to što na neke mjere uopće ne može računati, poput preusmjeravanja oko milijardu kuna neutrošenih tzv. vlastitih prihoda znanosti, odnosno fakulteta. Sveučilištarci su se i za Linića pokazali kao pretvrd orah. U osiguravanju smanjenja deficita za oko milijardu eura morat će se naći druga rješenja koja, doduše, ne isključuju znanost. Pitanje je samo za koliko će se korigirati plan proračunskog novca za znanost i visoko obrazovanje (a za 2014. za to je inicijalno bilo ucrtano 2,8 milijardi kuna, od čega oko dvije trećine za plaće zaposlenih na sveučilištima) te hoće li krajnji efekt ušteda biti manji nego što bi bio Linićevim planom.

Potpredsjednik Vlade Branko Grčić sugerira da su rješenja za ostvarenje ciljanog smanjenja deificita već pronađena i najavljuje tek pojačane konktrole isplata plaća. Grčićeve, kao i izjave resornog ministra Željka Jovanovića s tim u vezi samo pokazuju da su tumačenja nesuđenog Linićeva plana bila drukčija nego što je on zamišljao. On to nije vidio samo kao neutralnu računovodstvenu operaciju. A da je tome tako, potvrdio je uoči sjednice Vlade i oštrim verbalnim protunapadom na kritike Rektorskog zbora. Državna je revizija na sveučilištima utvrdila brojne nepravilnosti. "Razbacuju se novci za plaće, nekontrolirane troškove, dnevnice, a ne ono za što su se ta sredstva (vlastiti prihodi, op. a.) dužna koristiti", grmio je. Situacija s vlastitim prihodima od fakulteta do fakulteta jako se razlikuje jer po prirodi stvari nemaju svi jednake predispozicije ni za ostvarivanje velikih tržišnih prihoda od raznih projekata i studija, ni onih od školarina za redovne i dodatne ili poslijediplomske studije. Nedavno izvješće Državnog ureda za reviziju za 2012. od sveučilištaraca je zahvatilo samo reviziju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Kako je upravo taj fakultet jedan od najzanimljivijih u pogledu vlastitih prihoda, valja primijetiti da nalazi državne revizije daju za pravo Liniću; vrve primjedbama i uočenim nepravilnostima. Taj je fakultet u promatranoj 2011. ostvario 148,7 milijuna kuna prihoda, od čega je 71 milijun "vlastitih", i to najvećim dijelom od školarina (43 milijuna za redovni studij i 18,3 za poslijediplomske, specijalističke i doktorske). Rashodi su bili dva milijuna kuna manji od prihoda, pri čemu su oni za zaposlene participirali 71,3 posto ili 104,7 milijuna. Od toga su bruto plaće iznosile 88 milijuna, drugi rashodi za zaposlene 1,6 milijuna, a preostalih 15 su doprinosi. U odnosu na godinu prije broj zaposlenih povećan je za 7 posto, a rashodi za zaposlene 18 posto.

Primjera radi, za nabavu knjiga, računalne opreme i programe te je godine potrošeno skromnih 2,2 milijuna kuna. U zaključnom mišljenju revizora ističe se kako niz nalaza iz prethodne revizije nije izvršen. To se odnosi na nepravilnosti vezane uz način evidentiranja prihoda, utvrđivanja kriterija za isplate dodataka na plaću iz vlastitih prihoda, vođenje evidencije radnog vremena, definirane uplate sredstava u Fond za razvoj Sveučilišta, izvještaje o obavljenim poslovima po ugovorima o autorskom djelu… Revizori ističu i kako posebice školarine za poslijediplomski studij nisu evidentirane u skladu s proračunskim računovodstvom, pa prihodi i obveze nisu realno iskazani. Rezerve su iskazali i vezano uz isplate bonusa, kao i kriterije oslobađanja plaćanja školarine i njihovu evidenciju. Koliko je toga i danas problematično, zasad je nepoznanica.