Slavko Linić je vojnik partije, najčešća je metafora kojom stranački kolege opisuju aktualnog ministra financija. Prevedeno s partijskog žargona to bi značilo da Linić u svom političkom radu stranačke interese pretpostavlja ostalima.

Puno je primjera koji potkrepljuju takvu tvrdnju, uključujući i njegovu ulogu na SDP-ovoj izvanrednoj konvenciji 2007. kada je bio ključna figura u procesu izbora Zorana Milanovića za šefa stranke, mobilizirajući delegate otpalih kandidata na početku drugog kruga glasovanja kako bi se izbjeglo ponavljanje konvencije. Kada se formirala aktualna vlada, 2011., nerado se prihvatio posla ministra financija, prema mnogima i tada i danas najzahtjevnijeg Vladina resora. Prema ispitivanjima javnog mnijenja već mjesecima je daleko najpopularniji ministar u Milanovićevu timu. Utoliko čudnije zvuče glasine da se Milanović uskoro namjerava odreći Linićevih usluga. Ali samo na prvi pogled. Linić je posljednji jaki političar u vrhu SDP-a sa stigmom stranačkog prvoborca, jedini preživjeli iz Račanove ere sa snažnim utjecajem na stranačku bazu i kao takav moguća smetnja pojedinim ambicijama u budućem pozicioniranju unutar stranke.

S Linićem smo razgovarali u subotu ujutro, prije izvještajne konvencije SDP-a na koju je zakasnio nekoliko minuta jer je želio odgovoriti na sva postavljena pitanja. Intervju je rađen u trenutku kada je očito da odnosi s premijerom ne štimaju. Nakon što mu je Milanović preko javne televizije poručio da mora smijeniti svog pomoćnika, prošli tjedan u medije su dospjele neslužbene informacije da Vlada dokida predstečajne nagodbe (PSN), što se pak u političkim kuloarima protumačilo i kao najava Linićeva političkog odstrijela. Istovremeno, s ministrima vodi rat oko rebalansa i svođenja proračunskog manjka u okvire koje zahtjeva Europska komisija u sklopu procedure pri prekomjernom deficitu. 

Iza vas je još jedan politički buran tjedan, ali namjera vam je do kraja odraditi mandat?
Nisam se prihvatio ovog posla da bih otišao na pola mandata nego da ga odradim do kraja. Uza sve, ekonomska situacija u Hrvatskoj traži od svakog od nas da bude odgovoran. Što se mene osobno tiče, niti mi manjka energije, ni znanja, ni sposobnosti. Znam se nositi s problemima i nema razloga da sam odem. Vjerujem da je to dovoljno jasna poruka.

Koliko su ozbiljne pukotine koje na relaciji s predsjednikom Vlade i općenito u SDP-u sugeriraju slučaj Šegon i prošlotjedna epizoda s najavom dokidanja predstečajnih nagodbi?
Kao čelni čovjek Ministarstva financija obavljam svoje poslove najnormalnije, iznosim svoje prijedloge i planove Vladi i u tom dijelu dobivam potporu premijera i ostalih članova Vlade. A najvažnije i jest da poslovi ne škripe. Nema, dakle, negativnih posljedica na posao to što katkad imamo različit pristup oko kadrova ili političkih reperkusija pojedinih propisa.

S koje su strane onda do medija došle takve informacije? Premijer ih jest demnatirao, ali dojam je da su upravo iz smjera Vlade?
Postoje, naravno, kolege u Vladi s kojima imam različit pristup nekim stvarima. To nije nešto čudno i o tome ne bih htio špekulirati. Svaki ministar ima svoj stil i način rada. Meni je prije svega bitan rezutat Vlade i stranke, fokusiran sam na posao i program SDP-a. Možda se u tome razlikujem od nekih ministara. Šum u kommunikacijama nije poželjan, ali on očito donekle postoji.

I ovih ste dana gorljivo branili predstečajne nagodbe. Je li postignut željeni cilj, jesu li ispunile svrhu?
Dok god imamo privredu koja je prezadužena i zato ne može održavati proizvodnju, a još manje može ići u investicijske aktivnosti, PSN su alat koji mora opstati, a i brojke tome goovre u prilog. Zapravo sam ponosan što je Hrvatska među prvima u Europi krenula s tim instrumentom koji u SAD-u odavno funkcionira, ali je europska regulativa do krize dosta zazirala od toga. Dužnika se pokušava gurnuti na spašavanje najvećim vjerovnicima, s tim da je naš model za vjerovnike daleko povoljniji nego američki. Vidimo da se danas 15-ak zemalja EU priklonilo tom instrumentu. Osobno sam ponajprije razočaran što je naša pravna struka ostala zaglavljena u tradicionalnim rješenjima koja jednostavno nisu rješenja za gospodarstvo u krizi.

Izmjenama zakona o PSN-ima ipak će se malo više uključiti sudovi. Je li to i prema vašem mišljenju nužno?
S obzirom na stalne pritiske pravne struke, ocijenili smo da kod sudova ne bude samo kraj postupaka već i početak.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Nije li malo hrabro reći da u postupcima PSN sto posto nema kriminala? Mediji ovih dana pišu o zastojima nekih predmeta zbog DORH-a?
To je pitanje poznavanja samog koncepta. S pozicije države osnovna je stvar u tome što se kod PSN-a i zakonski podrazumijeva diskrecijsko pravo odlučivanja o otpisu potraživanja. To i jest suština nagodbi. Mi smo u Ministarstvu financija pravilnicima omogućili i kontrolu tog diskrecijskog prava definirajući kriterije u vezi s postocima otpisa, od broja zaposlenih i vjerovnika, do razina zaduženosti. I poštujemo to. Ali neki si uvijek daju za pravo unaprijed i paušalno optuživati. Zato kad govorim da nema propusta govorim o tome da imamo kriterije, imamo savjetodavno vijeće u kojem sjede ljudi iz raznih ministarava. Oni su ti koji ocijenjuju vrijedi li nekoga spašavati. I nema jamstva da i kad prođe postupak neće opet pasti.

To će pokazati vrijeme.
Imamo već i takve primjere. Prvi maj Laslovo, tvrtka iz tekstilne branše kojoj smo dali šansu, među ostalim, jer ima 180 ljudi. Prošli su postupak, sklopljena je nagodba, ali opet ne plaća doprinose i sad se ponovno pokušava iščupati. Hoćemo li na tom primjeru suditi o predstečajevima ili propitivati zašto ste im toliko otpisali, jesu li možda moji susjedi? Brojke su u konačnici te koje najoblje pokazuju koliko smo u prosjeku otpisivali: 13 posto ili daleko manje od banaka i ostalih vjerovnika, pa i onih međusobnih potržvanja za koje neki tvrde da su sumnjiva. Uza sve, treba naglasiti i tko to nas zastupa na sudu kod dizanja ruku da neki otpis prođe ili ne. To je DORH. Ukratko, zbog svega toga ne pristajem na ulične borbe, pogotovo kad dolaze od onih čiji kriminal danas rješavam i čiji su se crni fondovi punili iz tvrtki poput Dalekovoda ili Konstruktora koje smo zbog radnih mjesta i tržišta također morali spašavati. Ali, spustili smo pritom nekadašnje vlasnike na 3 ili 5 posto kapitala i u priču uvukli nove strateške ulagače. Što je bila alternativa: gurnuti ih u stečaj i opet se ne naplatiti. Jer banke su te koje imaju razlučna pava.

Još jedna neuralgična točka oko koje ste se nedavno javno izložili je i HBOR. Može li se aferaški prizvuk odraziti na aranžamne s međunarodnim kreditorima?
Dovoljno je reći da trenutno zajedno s ljudima iz HBOR-a pregovaramo o 800 milijua eura kredita europske investicijske banke. To su vrlo delikatne stvari i svaka priča o nezakonoitostima u poslovanju je štetna i opasna. Za mene je to banka koja ima regule prema kojima radi, ima svoje revizore, interna tijela koja se bave ocjenama u sklopu donošenja odluka. 

Dobar dio energije trenutno ipak trošite na proračunske računice. Jesu li dogovori o rebalansu pri kraju?
Idući tjedan sve bi trebalo biti zatvoreno. Manje-više dogovori oko rashoda su završeni, a još su neke dvojbe oko prihodovne strane koje ćemo riješiti idućih nekoliko dana.

Jeste li morali smanjiti apetite u odnosu na najavu 3,6 milijardi kuna ušteda na rashodima?
To smo dogovorili, s tim da je problem rast nekih rashoda koje također moramo ugraditi. Jedan dio, oko 3,2 milijarde kuna, odnosi se na zdravstvo, ali u tom sumo sustavu istodobno predvidjeli i neke racionalizacije. No, još ćemo imati i određenih 'iznenađenja' na mirovinama.

Vezano uz indeksaciju ili…?
Točno. U tom smo dijelu očekivali da će se krajem prošle godine po osnovi indeksacije osnovica za ovogodišnje usklađivanje uvećati manje nego što se ispostavilo.

A što se tiče zdravstva, je li vraćanje stope doprinosa na 15 posto i dalje samo plan B?
Zasad je to rezervni plan. Radi se o oko 2,5 milijarde kuna i to je opcija u slučaju da Europska komisija ne prihvati kao smanjenje deficita povrat manjeg dijela mirovinske štednje uz nadomjestak s novim porezima u 2016.

I poreza na dobit očito će biti manje nego što se računalo. Uz spomenuto, samo po dobiti banaka za gotovo 400 milijuna manje.
Točno. Ali, evo i malo optimističnih vijesti. U petak je Europski sud presudio protiv Europske komisije koja je štitila telekome. Sjećate se da je jedna od težih bitaka koje sam vodio bila upravo ona za (ne)ukidanje posebnog poreza telekomima?

Je li to najava nove runde?
Reći ću vam samo da u Ministarstvu financija trenutno temeljito proučavamo presudu Europskog suda.

Milijarda eura sažimanja deficita, dakle, nije upitna?
Tako je.

Ni za kojim potezom ne žalite?
Svojim najvećim promašajem smatram to što smo dobit trgovačkih društava u državnom vlasništvu iz 2011., a samo je Ina imala dvije milijarde kuna, ostavili tim kompanijama. Zbog investicija. A jesu li ih imale? Tu smo potpuno krivo procijenili da će se dogoditi investicijski ciklus. Trebali smo povući u proračun namanje 50-60 posto dobiti. Tek sada se vraćamo tome.

Hoće li se u račun financiranja pri rebalnsu uključiti projekt monetizacije?
Ne. Ako ove godine i zaključimo ugovore, taj će se posao dovršiti tek dogodine. Tek sad ide u raspis natječaj koji traje šest mjeseci.

A kad će dovršenje prodaje Croatia osighuranja?
To ide na Vladu idući tjedan.

Borba s fakultetima i institutima

I na neki prihodima se stvari kompliciraju. Ina i Croatia osigranje iskazali su gubitak, HEP s tek neznatno većom dobiti nego potkraj rujna…
Što se tiče povlačenja dobiti, i ove godine ide oko 400 milijuna kuna iz dobiti HNB-a. No, ako se pomno čitaju planovi vezani uz prihode od imovine, vidi se da nisu posrijedi samo dividende i udjeli u dobiti tvrtki već i tzv. neutrošena vlastita sredstva. Znate li kolika su ona samo u znanosti?

Hoćete reći da ima novca u sveučilištima, institutima?
Da, tih sredstava je oko 1,6 milijardi kuna i raspršena su na računima, oročenjima. Ima novca, a troši se na plaće – mimo zakona o izvršenju državnog proračuna, jer taj bi novac trebao ići samo za programe. Nemojte me to puno pitati jer je to rat koji traje godinama. To bi trebala biti sredstva proračuna, kao što ih svi uplaćuju, ali znanost je uvijek bila jaka i uspješno se opirala. Prema tome, nije problem naći dodatnu milijardu kuna kod te kategorije prihoda, samo treba to regulirati.