Na Vladi je u četvrtak predstavljen nacrt Zakona o faktoringu.

Treba pozdraviti činjenicu da će poslovanje društava čiji se prihodi mjere stotinama milijuna kuna konačno biti regulirano; uvest će se minimalni temeljni kapital od milijun kuna, detaljno propisati izvještavanje supervizije i upravljanje rizicima i regulirati način odobravanja članova Uprave i NO-a. No, upravo oko ove posljednje stavke razilaze se mišljenja zakonodavca i društava koja na tržištu posluju samostalno, izvan bankarskih grupacija. U želji da stabilizira tržište i pravnu učinkovitost faktoring transakcija, što navodi kao cilj donošenja zakona, zakonodavac ga je, čini se, malo preregulirao. Neke su točke zakona poslovanje faktoringa gotovo izjednačile s bankarskim. Uvode se, primjerice, obvezna dvočlana Uprava i tročlani NO, pri čemu članovi uprave moraju imati iskustvo od najmanje tri godine na rukovodećim poslovima u faktoringu ili kreditnim institucijama na poslovima faktoringa, odnosno pet godina u poslovima usporednima s faktoringom.

Članovi najmanje tročlanog NO-a moraju imati adekvatno dugogodišnje nadzorničko iskustvo faktoring društava. Kako se stručnjaci takvog profila gotovo broje na prste i svrstavaju u srednji i visoki menadžment, to znatno poskupljuje poslovanje faktoring društava, posebno onih koje takve rasadnika kadrova nemaju u sklopu većih bankarskih grupacija. Istodobno, strana faktoring društva, uz odobrenje Hanfe, na hrvatskom tržištu mogu poslovati mnogo jednostavnije. Tako zakonodavac pogoduje bankama i strancima i otežava poslovanje manjim, neovisnim faktoring tvrtkama, komentira vlasnik jednog takvog društva. Mnogi od njih odlučili su se na radikalan korak: poslovanje će preregistrirati na neku drugu državu EU, Sloveniju, npr., i poslovati ovdje kao nerezidenti.