Uprava građevinske grupacije Industrogradnja predložila je Izvanrednoj skupštini da donese odluku o povlačenju dionica kompanije sa Zagrebačke burze, što ne bi bilo toliko iznenađujuće da se u obrazloženju prijedloga istovremeno nije prilično brutalno obračunala sa samom Burzom.

Kako su naveli u Upravi, dionice povlače zbog niza zamjerki koje imaju prema Burzinom načinu upravljanja. Tako se navodi da se Industrogradnja ne slaže s politikom i praksom objavljivanja povlaštenih informacija optužujući Burzu da diskrecijski odlučuje što jest, a što nije povlaštena informacija. Osim toga, smatraju da Burza provodi praksu koja zloupotrebljava burzovnu kotaciju i omogućava prisilnu prodaju na potpuno netransparentan način. "Ovakva je praksa, u više navrata, prouzročila štetu i Društvu i dioničarima Društva te je protivna dobroj praksi EU – gdje je fer cijena dionice najveća vrijednost (a ujedno i roba za burzu) koju Burza ima i o kojoj bi trebala skrbiti u slučaju svakog izdavatelja", obrazlažu u Industrogradnji zaključivši prilično oštro da "Burza danas više nije mjesto mogućeg prikupljanja novog kapitala, niti pridonosi povećanju ugleda izdavatelja, nego upravo suprotno, (barem prešutno) dozvoljava aktivnosti koje su u suprotnosti s fer trgovanjem".

Na Zagrebačkoj burzi nisu pretjerano oduševljeni ovakvim načinom komuniciranja. "Neugodno sam iznenađena ovim obrazloženjem. Zagrebačka burza u svojim postupcima ne djeluje svojevoljno, nego na temelju Zakona o tržištu kapitala i Pravilnika o Zagrebačkoj burzi. Zaista ne znam čemu ovakav stav", kaže Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze koja je u srijedu blokirala trgovanje dionicom Industrogradnje zbog prijedloga povlačenja dionica s Burze. U Industrogradnji su uvjereni da današnja Burza nema smisla osim za kratkoročne špekulante. Josip Galinec, bivši vlasnik Industrogradnje i današnji predsjednik Nadzornog odbora grupacije, dugo je godina bio jedan od vodećih igrača na domaćem tržišta kapitala preko svoje brokerske kuće To One koja je do 2011. godine bila član Burze, a u razdoblju od 2001. do 2003. godine obnašao je i dužnost člana Nadzornog odbora Zagrebačke burze. Nešto više od deset godina kasnije, njegova tvrtka oštro kritizira burzu s kojom je bio blisko povezan. Pojedini burzovni analitičari smatraju da nije isključeno da se iza ovakvog obračunavanja kriju određeni privatni motivi. Tu očito ima privatnih razmirica koje imaju svoju povijest i sada izlaze na površinu", kaže burzovni analitičar Roman Rinkovec.

Bez obzira na prirodu razmirica, Rinkovec smatra da Zagrebačka burza ipak ne može biti pošteđena određenih kritika. "Burza već nekoliko godina stoji na mjestu. Previše se bavi drugim stvarima kao što su certifikati, umjesto da privlači nove izdavatelje i ulagače", kaže Rinkovec.Petar Brkić, član Uprave FIMA Global Investa, kaže da je Zagrebačka burza propustila napraviti značajne korake prema privlačenju izdavatelja. "Nitko ne bi bio sretniji od mene da je Zagrebačka burza zaista mjesto na kojem bi se preko IPO-a prikupljao novac za kvalitetne projekte. Njih, međutim, u Hrvatskoj nema niti se novac ikad prikupljao kao što se prikuplja u SAD-u", tumači Brkić, dodavši da u Hrvatskoj ima dovoljno kvalitetnih tvrtki koje bi svoje poslovanje mogli financirati preko Zagrebačke burze. "Burza nikada nije napravila značajniji iskorak kao što je to napravila, primjerice, Poljska sa svojom Varšavskom burzom" kaže Brkić. Varšavska burza postala je jedna od najvećih burzi u Europi,izrasla ja na temelju tadašnje odluke države da se privatizacija odradi preko Burze na kojoj su građani Poljske mogli kupiti dionice po diskontnim cijenama, što je rezultiralo snažnim rastom poljskog tržišta kapitala pa danas mnoge svjetske kompanije kreću put Varšave kako bi tamo provele javnu ponudu dionica, kao što je to nedavno pokušalo napraviti slovensko Gorenje.

Gažić smatra da su usporedbe s Varšavskom burzom ipak pretjerane. "Varšavska burza je bila u državnom vlasništvu i prilikom poljske privatizacije odlučeno je da se obavljaju preko burze i uz asistenciju mirovinskih fonodva. To je stvar dugoročne i promišljene strategije kakvu mi u Hrvatskoj nikada nismo imali", kaže Gažić. Tvrdi da nije Zagrebačka burza ta koja će ulagače vući za rukav i moliti ih da se izlistaju. "Mnogi drugi vanjski gospodarski faktori su jednako bitni za razvoj burze, a ne samo njezine aktivnosti", kaže Gažić. Brkić kaže da nevoljkost kompanija da prikupljaju novac preko izdavanja novih dionica nije samo samo problem Hrvatske, nego cijele Europe koja je prije svega okrenuta bankarskim kreditima. "Hrvatska je bila u situaciji da su banke imale neograničena sredstva za plasman preko kredita, a financijski savjetnici mnogih domaćih kompanija i dalje se uzdaju isključivo u bankarske kredite", kaže Gažić. Osim toga, za razliku od Poljske, čija burza u posljednje vrijeme bilježi manju likvidnost zbog nacionalizacije drugog mirovinskog stupa, Hrvatska nikada nije imala strategiju razvoja vlastitog tržišta kapitala.

"Pravo je pitanje zašto smo privatizirali kompanije tako kako smo ih privatizirali. Primjerice, država je nedavno mogla Croatia osiguranje prodati preko Burze, ali se na to nije odlučila. Mi nemamo podršku onih koji bi tebali brinuti o široj slici", kaže Gažić. Industrogradnja je samo posljednja u nizu kompanija koje su najavile izlazak s Burze. Stupanjem novog Zakona o tržištu kapitala 2009. godine omogućeno im je slobodan odlazak sa Zagrebačke burze, što do tada nisu mogli napraviti jer je ranijim zakonskim rješenjima svim većim kompanijama bila propisana obveza izlistavanja na Burzi. Novu mogućnost legaliziranog bijega s Burze 2009. godine počele su obilato koristiti brojne tvrtke koje prvotno nisu niti htjele biti na Burzi pa je do danas sa Zagrebačke burze izlistano 121 dionica. Činjenica je da su u s Burze otišle i brojne kompanije koje se smatraju ozbiljnima, poput pojedinih Agrokorovih tvrtki ili Plive, što je bio dovoljan znak i ostalima da im se pridruže. Ipak ima i suprotnih slučajeva pa Gažić kaže da je malo poznato da su nedavno vratili Franck na Burzu.