Iako neki domaći povjesničari osnivanje Sarajeva pripisuju Isa-beg Isakoviću u petnaestom stoljeću, ono se spominje mnogo ranije pod toponimom Vrhbosna. Bez obzira na prijepore oko osnivanja grada, Sarajevo je prvoga gradonačelnika dobilo tek četiri stoljeća kasnije, dolaskom Austro-Ugarske monarhije u ove krajeve. Od tog vremena pa sve do danas razvidno je kako su pragmatizam raznih politika, određivao tko će upravljati Sarajevom. Naime, razvidno je kako su do 1. svjetskog rata gradonačelnici bili muslimani, što zorno govori o pragmatizmu austrougarskih vlasti. Slična situacija je bila i nakon završetka rata u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koja će kasnije postati Kraljevina Jugoslavija. Naime do 2. svjetskog rata samo su jedan pravoslavac i jedan katolik bili na čelu grada. Za vrijeme NDH dužnost gradonačelnika obnašali su ponosno samo muslimani. Nakon završetka 2. svjetskog rata tu dužnost su najviše obnašali Srbi i muslimani, tako da su u 45 godina komunističke vlasti samo dva katolika obnašala dužnost gradonačelnika. Nakon prvih demokratskih izbora u BIH, rata i poraća, a to razdoblje traje već 23 godine, Ivo Komšić je prvi gradonačelnik koji nije Bošnjak. U tom kontekstu zanimljivo je istaknuti koje su osobe upravljale gradom u proteklih 135 godina.

Lj. Novat govorio šest jezika

Za prvog načelnika tada Gradske općine imenovan je Mustaj-beg Fadilpašić koji je tu dužnost obavljao do 1892. godine. Njega je na toj dužnosti zamijenio Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak koji je šest godina bio gradonačelnik. Za vrijeme austrougarske vladavine gradonačelnici su još bili Nezir ef. Škaljić(1899. – 1905.), Esad Kulović (1905. – 1910.) i Fehim ef. Čurčić za čijeg je mandata u Sarajevu ubijen Franz Ferdinand. Razvidno je da do početka Prvog svjetskog rata, dužnost gradonačelnika nije obnašao niti jedan kršćanin. Nakon Prvog svjetskog rata, BiH je uključena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca koja će kasnije postati Kraljevina Jugoslavija. Prvi gradonačelnik u novostvorenoj državi bio je Aristotel Petrović (1918. – 1920.), a u razdoblju između dva svjetska rata Sarajevo su još vodili dr. Ljudevit Novat, dr Ibrahim Hadžiomerović, Asim-beg Mutevelić, Ibrahim Sarić te u dva navrata Edhem Bičakčić. Za vrijeme Drugog svjetskog rata na mjestu gradonačelnika Sarajeva izmjenjivali su se Muhamed Zlatar, dr. Atih Hadžikadić, Hasan Demirović i Mustafa Softić. Kada je u pitanju dr. Ljudevit Novat, on se rodio u Beču gdje je završio osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Doktorirao je pravne znanosti. Službovao je u Gračanici, Tuzli, Sarajevu i Beču. Nakon što je završen Prvi svjetski rat i osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, imenovan je u prvo Narodno vijeće Sarajeva. Bio je poznat kao veoma obrazovana osoba. Govorio je njemački, francuski, engleski, talijanski, španjolski i mađarski jezik.

I u komunizmu zakon jačeg

Završetak Drugog svjetskog rata donio je i novo ustavno uređenje države, a gradonačelnici Sarajeva u to vrijeme su bili Husein Brkić, Ferid Čengić, Dane Olbina, Ljubo Kojo, Lazo Materić, Vaso Radić,Salko Lagumdžija, Džemal Muminagić, Dane Maljković. Poseban trag na dužnosti gradonačelnika Sarajeva ostavili su Anto Sučić, Emerik Blum i Uglješa Uzelac. Za vrijeme SFR Jugoslavije na čelu Sarajeva bili su još i dr. Kemal Hanjalić, Salko Selimović i dr. Juraj Martinović. Razvodno je da su u razdoblju komunizma koje je trajalo 45 godina samo Ante Sučić i Juraj Martinović kao Hrvati obnašali dužnost gradonačelnika. Anet Sučić je svoj životni put započeo je kao radnik u poduzeću “Vaso Miskin Crni” u Sarajevu. Nalazio se na dužnosti generalnog direktora Željezničko-transportnog poduzeća Sarajevo. Biran je za predsjednika Vijeća udruženog rada Skupštine SRBiH, predsjednika Skupštine grada Sarajeva, predsjednika Izvršnog odbora i potpredsjednika Organizacijskog odbora 14. zimskih olimpijskih igara “Sarajevo 84”. Član Saveznog izvršnog vijeća postao je svibnja 1984. godine. Juraj Martinović je rođeni Sarajalija gdje je završio osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Diplomirao na Filozofskom fakultetu povijest književnosti. U Ljubljani magistrirao i doktorirao. Bio je profesor slovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Obavljao je i dužnost direktora Instituta za jezik i književnost. Izabran je za dopisnog člana Slovenske akademije nauka i umjetnosti i dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Kako je ponekad isticao da se smatra Slovencem, ipak je kao Hrvat obnašao dužnost gradonačelnika. Za vrijeme osamostaljenja Bosne i Hercegovine i agresije na BiH dužnost sarajevskog gradonačelnika obavljao je Muhamed Kreševljaković. Prvi poslijeratni gradonačelnik glavnoga grada BiH bio je Tarik Kupusović. Kasnije su tu dužnost obavljali dr. Rasim Gačanović, dr. Muhidin Hamamdžić, te prva i za sada jedina gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac, kao i prof. dr Alija Behmen nakon kojeg je u fotelju prvog čovjeka grada zasjeo Ivo Komšić i tako nakon 23 godine u neovisnoj BiH kao prvi Hrvat postao gradonačelnik.