Drugostupanjsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu u četvrtak odlučuje o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv oslobađajuće presude koju je Općinski kazneni sud u Zagrebu donio u svibnju 2012. na suđenju stečajnom upravitelju Marinku Paiću, zagrebačkom poduzetniku Milanu Mići Cariću te sudskom vještaku Predragu Šimiću.

U optužnici je ODO Zagreb navelo da je Marinko Paić, kao stečajni upravitelj tvrtke GP Dom, 2003. prodao Carićevim tvrtkama Kovač nekretnine i Blako nekretnine 9.289 kvadratnih metara građevnog zemljišta na elitnom Srebrnjaku za 4,7 milijuna kuna. Učinio je to po cijeni od 503 kune po kvadratu, "iako svjestan da je cijena građevinskog zemljišta tada iznosila 1005 kuna". Time je, navodi se dalje, Carićevim tvrtkama "pribavio nepripadajuću materijalnu korist u iznosu od 4,7 milijuna kuna". U tome im je navodno pomogao Predrag Šimić, ovjerivši procjenu da je cijena kvadratnog metra tog zemljišta upola niža od realne, "iako svjestan da iznosi neistinite podatke". Tijekom procesa optuženici su poricali da se poznaju od ranije. Prvooptuženi Paić je tvrdio da su nekretnine prodane po cijeni višoj od tržišne. Rekao je da mu je Carić, doznavši za prodaju, "dostavio pismenu ponudu koja je prezentirana stečajnom vijeću".

Paić je nekretnine Cariću prodao neposrednom nagodbom. Na suđenje se nije mogao sjetiti zašto je u izvještaju stečajnom sucu Ivanu Martinoviću naveo da je "zemljište prodao preko natječaja".    Drugooptuženi Milan Carić je priznao da je poslovanje tvrtki Kovač nekretnine i Blako nekretnine, gdje se kao direktorica navodi njegova supruga Blaženka Kovač Carić,  u stvarnosti vodio on. Kako se ispostavilo tijekom suđenja, Carić je novac za kupnju posudio od tvrtke C.I.O.S. u vlasništvu Petra Pripuza. Trećeoptuženi Predrag Šimić je pak izjavio da nije procjenjivao tržišnu već građevinsku vrijednost zemljišta. Rekao je i kako on "ne bi uzeo to zemljište niti da mu ga netko pokloni". Začudo, zemljište je ubrzo potom ipak našlo kupca i to za 21,8 milijuna kuna. odnosno pet puta skuplje nego što ga je Paić prodao Cariću. U listopadu 2005. Carić je obje tvrtke, sa pripadajućim zemljištem na Srebrnjaku,  prodao Austrijancu Wolfgangu Laonigu, nakon čega su 2008. pripojene tvrtki Park vila.  Iako su tijekom suđenja priočitani i nalazi drugih sudskih vještaka, po kojima se vrijednost zemljišta penje i do 1.800 kuna, sud je zaključio kako je Paić dobro postupio jer je njegova uloga bila što prije prodati nekretnine, "a ne čekati ostvarenje nekih budućih povoljnijih okolnosti".

U žalbi ODO navodi se kako iz iskaza stečajnog suca Martinovića proizlazi da nije on Paiću preporučio vještaka Šimića, a što je stečajni upravitelj tvrdio. Također se ustanovilo da su održane samo  dvije skupštine vjerovnika PG Dom- jedna 2001., kada se još nije niti znalo da tvrtka ima zemljište na Srebrnjaku a druga 2004. kojoj nije nazočio niti jedan vjerovnik, održanoj kad je zemljište već bilo prodano.Stečajni upravitelj Marinko Paić poznat je po tome što je paralelno vodio i na desetke raznih stečajeva. Tajkunu Željku Žužiću prodao je nekretnine tvornice Šavrić u stečaju, gdje je ovaj sagradio TC Solidum. Milan Carić, vlasnik niza nekretnina u središtu Zagreba, javnosti je postao poznatiji otkako je s odvjetnikom Antom Nobilom preuzeo Domaću tvornicu rublja (DTR).