Ankete koje propituju potrošački optimizam od jeseni ponovno pokazuju porast pesimizma građana. Prema indeksu što ga objavljuje središnja banka, uoči ulaska u Europsku uniju potrošački sentiment se malo popravio, ali stanje zaposlenosti, nezaposlenosti, realnih dohodaka, brzo ga je opet je potisnulo.

A kako to često biva, i kad su posrijedi pokazatelji financijskog bogatstva kućanstava, statistika kao da se ruga prevladavajućoj percepciji. Podaci o financijskoj imovini i obvezama kućanstava u Hrvatskoj, naime, kažu da neto financijsko bogatstvo nikad nije bilo veće. Razni oblici financijske imovine građana od njihovih su obveza sredinom 2013. bili veći za više od 220 milijardi kuna. To je, primjerice, gotovo upola više u odnosu na početak krize i 2008. godinu i dvostruko više nego 2004. godine. Imajući u vidu trend razduživanja stanovništva s jedne i nastavak rasta depozita i mirovinske štednje s druge strane, na kraju 2013. neto financijsko bogatstvo zacijelo će ispasti i koju milijardu kuna veće od tih 220 milijardi (npr. depoziti građana od srpnja do studenog porasli su gotovo 6 milijardi). Znači li to da bi i osobna potrošnja samo uz malo više optimizma ove godine mogla koliko-toliko prisnažiti, a ne prigušiti BDP? Ponešto sigurno jest u psihologiji.

Porast štednje utoliko zapravo i nije nužno u suprotnosti s niskom razinom potrošačkog optimizma jer u ekonomskoj terminologiji postoji i 'štednja iz straha", reći će analitičari. A ambijent krize, recesije i neizvjesnosti – uključujući i onu koju proizvode vlasti odnosno pravna i zakonska nesigurnost – u nas je posljednjih godina svakako bio dobra podloga za sklonost štednji, a ne potrošnji i preuzimanjima rizika. Kad je riječ o percepciji blagostanja i bogatstva, u Hrvatskoj usto treba imati na umu i da financijska imovina čini tek manji dio imovine, a da je veći dio, vjerojatno oko dvije trećine, u realnoj imovini, nekretninama, podsjeća Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. U tom segmentu stvari se posljednjih godina kreću obrnutim smjerom, a upravo objavljeni Eurostatovi podaci o cijenama na tržištu nekretnina u zemljama EU u trećem kvartalu 2013. više su nego indikativni.

Prema tim podacima, u Hrvatskoj su cijene nekretnina u godinu dana (u odnosu na treći kvartal 2012.) pale čak 17 posto i Hrvatska padom prilično strši u odnosu na druge članice. Po svoj prilici, u proteklih 4-5 godina krize, cijene su okopnile za više od četvrtine, što znači da su prilično dvojbene teze o tome da je kod cijena (stambenih) nekretnina kod nas prilagodba bila ispodprosječna, smatra Lovrinčević dodajući kako je dodatno znakovito što ni to nije potaknulo veći promet. Prilagodba cijena na tržištu nekretnina kod nas je, kaže, prema svemu sudeći bila i iznad prosjeka EU i zemalja s kojima se obično uspoređujemo. A s obzirom na nekadašnje procjene o približno 700 milijardi kuna vrijednosti fonda realne imovine kućanstava, veoma grubom računicom dolazi se do brojke od čak 170-180 milijardi kuna (doduše, nerealiziranog) gubitka u sferi realne imovine.

U svakom slučaju, to je znatno više nego što je u isto vrijeme porasla (neto) financijska imovina. Osim toga, seciranjem zbirnih brojki o stanju financijskih računa kućanstava priča o velikom rastu neto financijskog bogatstva za čak 65 milijardi kuna ili gotovo 50-ak posto u odnosu na početak krize ipak zvuči mnogo prizemnije, mada je taj porast daleko više posljedica rasta imovine negoli pada financijskih obveza. Razduživanja su, naime, neto povećanju financijske imovine pridonijela s oko 5 milijardi kuna.  Od početka krize najviše je, nepunih 40 milijardi, porasla financijska imovina u mirovinskoj štednji i životnim osiguranjima (tzv. tehničke rezerve osiguranja) koja uglavnom nije raspoloživa i nerijetko je građani doživljavaju apstraktnim 'bogatstvom na papiru'. Istodobno, vrijednost imovine u dionicama i danas je oko 4 milijarde kuna manja nego 2008. kad je iznosila 71 milijardu kuna, a u odnosu na 2007. godinu, kad još ni u naznakama nije bilo ispuhivanja burzovnog balona, još uvijek je manja za gotovo 40 milijardi.

Činjenica je, međutim, da je imovina kućanstava na bankovnim računima i u gotovini od početka krize porasla za značajnih 28 milijardi kuna ili oko 16 posto, na više od 202 milijarde kuna. Uzme li se u obzir inflacija u tom razdoblju, realno su depoziti građana porasli daleko manje, ali to i dalje znači više nego respektabilan potencijal rasta potrošnje, a onda i BDP-a. Nažalost, zasad očito nema dovoljno pouzdanja prema svjetlijoj budućnosti u kratkom roku. Jer, prema nekoliko posljednjih mjesečnih vrijednosti indeksa potrošačkog optimizma, ponovno manje ljudi misli da je, primjerice, sada pravo vrijeme za kupnju trajnih dobara. Potonula su i očekivanja vezana uz broj nezaposlenih i ukupnu ekonomsku situaciju u zemlji u idućih godinu dana. A isto vrijedi i za vjeru u poboljšanje financijske situacije u kućanstvu i procjene vjerojatnosti da će u narednih godinu dana uspjeti išta uštedjeti.