Nakon Dalekovoda sad je i Industrogradnja Grupa u svojem predstečajnom predmetu zabilježila pobjedu nad prvostupanjskom odlukom suca Mislava Kolakušića.

Kako stoje stvari sa zakonskim režimom koji je vladao do polovice prošle godine, kao i po ulozi trgovačkih sudova koja je tada dopunjena, isti rezultat imala bi i svaka druga tvrtka da joj je sudio Kolakušić. Naime, vrlo su rijetke povrede koje je taj sudac kao razloge odbijanja naveo kod tih tvrtki a da se nisu nalazile i kod drugih. No, dok drugi suci nisu imali problema s primjenom zakona, a zaustavljene tvrtke bilježe isključivo štetu zbog odluka kojima je blokirana mogućnost sudskog sklapanja tih nagodbi, za suca koji ih je donio može se reći da uopće nije gubitnik. Još dugo će njegovi navijači navoditi poseban "navigator" što je upro prstom u Vladu, odnosno raspolaganja potraživanjima povezanih tvrtki, koja su, činjenica je, prvo bila dozvoljena, a potom ipak zabranjena.

Pobjednički, a ne gubitnički, stoji stvar i po posljedicama koje on zapravo od izgubljene bitke uživa. Makar odluke bile pogrešne, o čemu svjedoče ukidanja VTS-a, te unatoč tome što je i bio i ostao usamljen slučaj u sudačkom korpusu, taj je sudac zapravo po mišljenju mnogih za svoje poteze zapravo paradoksalno nagrađen. Naime, prema neslužbenim informacijama, on je lišen posla vezanog uz predstečajne nagodbe. Riječ je inače o predmetima kojima su suci doslovno zatrpani. Pobuna protiv zakona što jest bio Kolakušićev osobni izbor izgleda da je najbolji lijek da se sudac liši njegove primjene. I tako se može doći do nekog nepisanog pravila da zadatak svakog suca i ne mora biti na dlaku isti, odnosno što znači raditi svoj posao i suditi po zakonu iz navedene pozicije.

Ako Kolakušić doista više ne postupa u tim predmetima, ako je skinut s tih predmeta zbog svojeg izdvojenog mišljenja, to ne mora značiti da je nešto izgubio. Njegovi argumenti nisu mu donijeli radnu satisfakciju, no on je, paradoksalno, pravi pobjednik jer su njegove pogreške po pitanju predstečajnih nagodbi "presudile" onome što je sudački zadatak: suđenju, odnosno odlučivanju. U konkretnom slučaju to je trebalo značiti provjeru jesu li ispunjene pretpostavke za sazivanje ročišta za sklapanje nagodbe. Potvrđuje se to i u Industrogradnjinom slučaju, u odluci koju je donijela sutkinja VTS-a Nevenka Marković, bivša predsjednica zagrebačkog Trgovačkog suda. te najviše citirana sutkinja o toj temi. Uloga trgovačkih sudova u postupcima do 30. lipnja 2013., što ona objašnjava, jest utvrditi da li je dužnik dostavio sve zakonom propisane dokumente, te na ročištu odobriti sklopljenu predstečajnu nagodbu (uz neke uvjete). Tek promjenom zakona iz lipnja 2013. sudu je dano ovlaštenje da ispita je li predložena predstečajna nagodba u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi.

Riječ je o zahtjevima, kaže ona, koji se inače postavljaju da bi sud dopustio zaključenje sudske nagodbe, pa predložena nagodba ne bi smjela biti u protivnosti s prisilnim propisima i javnim moralom. Suci, dakle, po novome ne ispituju samo ima li predložena predstečajna nagodba svojstvo ovršne isprave, a tog većeg posla elegantno se riješio Kolakušić.