Činjenica da Hrvatska još nije donijela strategiju razvoja industrije nije bila uvjet za otvaranje pregovora za poglavlje 20, koje se odnosi na poduzetništvo i industrijsku politiku. Vlada je za to poglavlje pregovaračka stajališta predala 18. listopada, a pregovarači se nadaju da će strateški dokument za industrijsku politiku, koji intenzivno priprema Ministarstvo gospodarstvo, biti donesen do konca godine premda još nema naznaka hoće li njezino donošenje biti i uvjet za zatvaranje pregovora u tom poglavlju.
U 20. poglavlju pregovarači ne očekuju “teška” pitanja. Propisi, mjere i politike za razvoj poduzetništva po njihovoj su ocjeni u visokom stupnju usklađene s europskim načelima, pa vjeruju da bi se to poglavlje vjerojatno brzo zatvorilo, a posebice ako bi Hrvatska brzo donijela strategiju industrijskog razvoja. Ni članice koje su Uniji pristupile u posljednjem krugu proširenja oko tog poglavlja nisu imale dodatnih uvjeta i kod svih su ta poglavlja brzo zatvarana. Hrvatska, doduše, mora odgovoriti na veći izazov, a na što upućuje i iskustvo Bugarske i Rumunjske s obzirom da je i u EU industrijska politika znatno evoluirala od 1990. godine kada je usvojen prvi strateški dokument za razvoj industrije. S općeg pristupa Unija se okrenula sektorskim industrijskim politikama, pa je stoga važno za Hrvatsku izrada industrijske politike po sektorima. Europska unija je industriju podijelila na 27 područja te je za svaki sektor napravila screening i usporedila njegovu konkurentnost i potencijal razvoja u odnosu na SAD i Kinu, odnosno Daleki istok. Pritom se, primjerice, analiziralo kakvo je konkurentsko okruženje za razvoj pojedinog industrijskog sektora, koliko se radi na poticanju inovacija i istraživanja u pojedinom sektoru, kakav je utjecaj propisa za pojedinu djelatnost, kao i procesa liberalizacije trgovine u svijetu. Sagledavanjem sveukupne situacije određivane su poticajne mjere za pojedino područje. Pregovarači procjenjuju da se Hrvatska treba više fokusirati na razrađivanje sektorske politike, tim više što je po navedenim principima samo to učinjeno dosad u nekim područjima, konkretnije za razvoj drvne industrije, turizma i malog i srednjeg poduzetništva.

Poticaji malim poduzetnicima nisu upitni i poduzetnici na njih mogu računati i ubuduće, no pregovarače zabrinjava rasprava o pitanju zaštite malih poduzetnika u pogledu naplate potraživanja. EU traži da se u hrvatsko zakonodavstvo unese Direktiva Europskog parlamenta i vijeća iz 2000. godine o borbi protiv kašnjenja u plaćanju, koja nalaže da na svako prekoračenje zakonskih i ugovorenih rokova u plaćanju dužnik mora platiti kamatu, te i naknadu za slučaj da je time prouzročena šteta veća od iznosa koji pokriva kamata. Osim toga, Direktiva nalaže da se sporove vezane za kašnjenje u plaćanju na sudovima mora riješiti za najviše 90 dana, pa će EU vjerojatno inzistirati da se u naš Zakon o obveznim odnosima, koji stupa na snagu sljedeće godine, te u Ovršnom zakonu precizira rok od 90 dana jer se sada nalaže njihovo hitno rješavanje. Najveći prijepor zbog te Direktive izaziva mogućnost da male poduzetnike u takvim sporovima zastupaju njihove interesne udruge kako bi im se uštedjelo i vrijeme i novac, a što bi u našim uvjetima značilo angažman pravnika Hrvatske gospodarske ili Obrtničke komore, te Hrvatske udruge poslodavaca i sličnih udruga. Takva mogućnost navodno je zabrinula domaće odvjetnike koji bi mogli izgubiti potencijalne klijente.