Gospodarska kriza ne ostavlja vrijeme za redovne procese.

Kompanije se u tom vremenu ne grade niti postupno razgrađuju. Sve funkcionira prema zakonu fizike kao kod vala, veliki val odnosi sve što je bilo i iza sebe ostavlja nove stvari na obali. Mnoge su kompanije pale u stečaj, još više njih je pokrenulo predstečaj, ipak, gdje je završilo najviše kompanija? Najveći broj pravnih osoba završilo je u brisanju. Pravna osoba može prestati postojati kroz vrlo složene dugotrajne procese stečaja ili likividacije, gdje će i dužnik i vjerovnici godinama poravnavati i pojašnjavati svoje odnose. Isto tako, pravna osoba može nestati jednim potezom pera, preko noći, brisanjem.

Bez vjerovnika i dužnika
U pravnom postupku brisanja ne sudjeluje niti dužnik niti vjerovnici. Moguće najbolji izraz za taj pravni, zakonski postupak bi došao iz žargona – "brisalo ga". Tijekom krize stečaj je otvoren za tek nekoliko tisuća tvrtki, prijedlog predstačajne nagodbe je podnijelo nešto više od 5000 tvrtki, a blagodat brisanja je doživjelo više od 35.000 tvrtki, a s vremenom će i više. Neobičnom zakonskom raspodjelom sreće, manji broj tvrtki je primoran, kako konzultanti kažu na "izazov", objašnjavanja s vjerovnicima, a veći dio je dobio "benefit" odlaska bez odgovora. Kako se to opravdava, kome to odgovara i zašto je tome tako? Zakonska formula brisanja se opravdava time da je tako i u Europi gdje se brišu tvrtke koje na vrijeme ne predaju financijska izvješća. Točno, ali ne oni koji imaju višemilijunske ovršne dugotrajne dugove, jer takvi u Europi ne mogu godinama čekati na tržištu. To odgovora cilju da se efikasno očisti tržište od neurednih i dužnih, iako dužnici ne priznaju dugove, kažu da su to "dubioze". Sudovi se teško nose s velikim brojem stečajeva, nemaju ni novac za troškove tih postupaka. Abolicija je možda jedini izlaz, kada je volumen takav da se ne može pojedinačno rješavati.

Jedan članak zakona riješio je sudbinu većine tvrtki. Sve je u članku 70. Zakona o sudskom registru. Zašto tako, kad već imamo nepreglednu šumu zakona, a "sadimo" i dalje. Za stečaj i predstečaj imamo posebne zakone. Za brisanje tvrtki, postupak kojim završava uvjerljivo najveći broj tvrtki, imamo par članaka u zakonu koji nikome ne privlače pažnju. Tko je primijetio da je 29. studenoga ove godine Sabor jednoglasno potvrdio ovaj zakon i ovaj članak? Među brisanima su dosad bile, a biti će i nadalje, jednoglasno potvrđeno, tri nespojive grupe. Prvo, oni koji nisu nikome dužni, nemaju imovine, bili su neuredni i trebali su biti brisani. Drugi su oni koji su dužni i državi i drugima, koji su trebali biti suspendirani, a ne trajno brisani, da vjerovnici jasno vide tko su oni i odluče što s njima. Treći su čak nevini, nisu bili dužni niti posebno neuredni, imaju imovine, a ipak su brisani. To su oni koji su platili poreze i sve obveze plaćali bi i dalje, a npr. predali su GFI na Poreznu upravu umjesto na Finu. Zakon kaže, trebate "objaviti" financijska izvješća. Izvješća ne objavljuje Porezna uprava nego Fina. Postoje dvije opcije, da zakon bude jasan ili da mi budemo vješti u čitanju zakona. Nama je lakše biti vješt u čitanju zakona.

Prenošenje imovine
Kako brisanje izgleda u stvarnosti? Ako ste vlasnik ili direktor tvrtke neće vam se dostaviti nikakva obavijest da ste u brisanju. Objavit će se na sudskom registru tzv. nakana brisanja i ako u šest mjeseci ne reagirate, teško možete očekivati iznimku i spas od brisanja. Većina će tada odahnuti, a manjiti slijedi neobično prisilno prenošenje imovine s tvrtke na vlastito ime, kroz složeni postupak likvidacije. Mnoge građani s blokiranim računima (oko 250 tisuća) bi također voljeli imati postupak u kojem će se jednostavno izbrisati sve dubioze i ostaviti samo benefite. Vjerovnici stoga moraju i na ovaj način pratiti svoje dužnike, jer nakon brisanja je – "sve čisto". 

Mićo Ljubenko