U Hrvatskoj postoji 13 slobodnih zona, osnovanih radi pokretanja regionalnog razvoja i poticanja ulaganja u proizvodnju i izvoz.

No, iz izvješća koje je jučer u Vladi iznio ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras,  rezultati u zonama su prilično neujednačeni.  U dvije od 13 zona, međutim, nije bilo nikakvih aktivnosti – u Splitsko-dalmatinskoj, u kojoj je posljednji korisnik s poslovanjem prestao početkom 2011., te ima slobodnu cjelokupnu površinu od 2,13 milijuna četvornih metara, a druga je zona Kukuljanovo, u kojoj je slobodna sva infrastrukturno opremljena površina od 1 milijun kvadrata.

Te su dvije zone, uz zonu u luci Ploče, ujedno i najveće u Hrvatskoj. Ipak, rezultatima se izdvajaju tek zone u Varaždinu, te Zagrebu i Rijeci, a premda ima tek jednog korisnika, tvrtku Cormo koja proizvodi drvenu stolariju za talijansko tržište, simpatije izaziva i zona u Bjelovaru, jedina koja ostvaruje cjelokupan prihod iz izvoza. Ukupno je u slobodnim zonama lani poslovalo 234 malih i srednjih poduzetnika. Sam njihov broj povećan je za 3 posto u odnosu na godinu ranije, ali je broj zaposlenih bio manji za 9 posto, pao je s 8,7 tisuća na 7,9 tisuća. Ta se racionalizacija prelila i na financijske rezultate. Prihodi tvrtki u slobodnim zonama dosegli su u 2012. ukupno 5,7 milijardi kuna i blago su povećani (za 2,3 posto naspram u 2011.), no dobit je prema podacima iz Marasovog izvješća, iznosila 649,5 milijuna kuna i porasla je ukupno za 7,5 posto.

Ipak, visinom samog izvoza, kao i svim ostalim rezultatima, izdvaja se Varaždinska slobodna zona. Ona je nedodirljiv lider među zonama, jer na na njezinom području ostvaruje čak trećina svih prihoda i zapošljava trećina svih zaposlenih u slobodnim zonama, s time da sav taj rezultat postiže relativno mali broj poduzetnika, svega njih 15. U zoni u Zagrebu, primjerice, posluje 70 korisnika, koji zapošljavaju 442 radnika, a prihodi im dosežu 1,03 milijarde kuna.