Hrvatska Vlada nema pravo prvokupa Ininih dionica koje u vlasništvu drži mađarski MOL.

Taj zaključak proizlazi iz pravne analize Međudioničarskoga ugovora koji su 2009. sklopili hrvatska Vlada i MOL. Upravo temeljem tog ugovora Hrvaska je zadržala neka prava ograničenja MOL-ova slobodnog raspolaganja Ininim dionicama,  među kojima je bilo i pravo prvokupa. Ipak, to pravo izravno je vezano uz ispunjenje nekih uvjeta, ponajprije Glavnoga ugovora o plinskom poslovanju koji je dogovoren u istom aranžmanu. 

Ne igra ni osuda Sanadera
Temeljem tog ugovora Hrvatska je preuzela obvezu preuzimanja Inine kompanije za trgovinu prirodnim plinom, i to najkasnije do 1. srpnja 2009. godine. Kako Hrvatska nije imala novca za provedbu te transakcije, tadašnja ministrica graditeljstva i prostornog uređenja s MOL-om je ispregovarala odgodu na godinu dana, pristavši pritom nadoknaditi sve gubitke koje je Ina zbog te odgode pretrpjela. Do kraja 2010. dug je – po navodnom proračunu MOL-a – dosegnuo gotovo tri milijarde kuna, a Vlada do danas nije pokazala namjeru obaviti dogovorenu transakciju, vjerojatno i pod utjecajem činjenice da je u međuvremenu bivši premijer Ivo Sanader optužen da je taj ugovor sklopio u okviru korupcijskoga aranžmana s čelnim čovjekom MOL-a. Ipak, bez obzira na konačni pravorijek suđenja u slučaju Ina/MOL, nepreuzimanjem Inina plinskog biznisa država se faktički odrekla prava prvokupa – što je i naznačeno u članku 11.3.2 Međudioničarskog sporazuma. "Hrvatska nema pravo prvokupa, a činjenica da je MOL pozvao hrvatsku Vladu da se izjasni želi li kupiti Inine dionice ne podrazumijeva i pravo prvokupa.

Odluči li Vlada to učiniti, potpuno će se ravnopravno natjecati s ostalim ponuđačima, a MOL ima pravo donijeti diskrecijsku odluku kome će te dionice prodati, a da to ni na jedan način obrazloži hrvatskoj Vladi", objašnjava izvor blizak samom vrhu mađarske kompanije. Iako se u Hrvatskoj često naglašava kako bi Međudioničarski ugovor iz 2009. mogao biti poništen ako Ivi Sanaderu bude potvrđena prvostupanjska osuđujuća presuda, ni takav scenarij Hrvatskoj ne bi osigurao povrat prava prvokupa. Naime, poništenjem tog ugovora na snagu bi ponovno stupio Međudioničarski ugovor sklopljen prilikom prve faze privatizacije Ine 2003., a temeljem njega hrvatska Vlada imala je pravo prvokupa MOL-ovih dionica Ine na rok od pet godina – što znači da je bez tog prava ostala još 2008.  Utoliko su suvišne burne rasprave o tome treba li Vlada iskoristiti pravo prvokupa ili ne. Kako više nema ni pravo prvokupa, ni pravo ponovnog otkupa, a i MOL-u je istekao rok od od dvije godine u kojima mu je bilo zabranjeno prodavati dionice Ine, hrvatska Vlada nema formalnih mogućnosti utjecati na eventualni proces prodaje tih dionica. 

Neformalan utjecaj
Pojednostaljeno, čak kad bi Vlada podnijela i dvostruko veću ponudu od neke druge kompanije, MOL ne bi imao obvezu prihvatiti je. Utjecaj Vlade je strogo neformalan, temelji se na činjenici da je teško vjerovati kako bi neka kompanija kupila MOL-ovih 49 posto dionica u Ini a da prethodno ne usuglasi odnose s Vladom ili od nje ne otkupi dodatni paket dionica koji bi joj omogućio većinsko vlasništvo. I neki spekulativni ulagači koji bi možda bili spremni ući u tako neizvjestan posao zasigurno bi od MOL-a tražili znatan diskont, što bi opet mađarska kompanija teško mogla prihvatiti. Utoliko, kao što postoji pat pozicija u pogledu upravljanja Inom, slična pat pozicija postoji u scenariju prodaje.