Prvo: poniznost će uvijek pobijediti oholost. Gallup je napravio istraživanje o tome što obilježava kompanije koje su opstale na tržištu duže od 50 godina. Jedna od karakteristika je da su imali lidere koje je krasila poniznost kao osobina. Poniznost umiruje podivljali ego, stvara osjećaj bliskosti i povjerenja, bistri zamućeni um i otvara prostor drugima da budu značajni, vidljivi i blistavi. Tako onda drugi svojim sjajem na kraju obasjaju i samog lidera koji sam nikada ne bi mogao tako sjati.

Drugo: motivacija ljudi u timu nastaje kada lider koristi fleksibilnost, a ne silu. Kratkoročno, sila može pokrenuti ljude i tim kojeg lider vodi. Dugoročno, ta ista sila će kad tad početi djelovati kontraproduktivno. Ljudi u timu će se u jednom trenutku htjeti “riješiti” takvog lidera (svjesno ili nesvjesno). Tad će lider tog tipa dodati još više sile i na kraju je katastrofa neizbježna.

Treće: preuzimanje odgovornosti je uvijek bolje rješenje od upiranja prstom u druge. To je izraz snage, a ovo drugo je izraz slabosti. Imati hrabrosti stati pred svoje ljude i pred šefove te preuzeti odgovornost za svoje vodstvo, karakteristika je velikih vođa. Skrivanje, prebacivanje odgovornosti i obranjaštvo se na kraju vrati kao bumerang.

Četvrto: promjena “sudbine” nastaje suočavanjem s vlastitim slabostima, a ne negiranjem istih. Treba se suočiti sa svojim “demonima” koji uništavaju odnose, zdravlje i budućnost.

Peto: fokus na vlastitu svrhu i viziju stvara bolji rezultat od raspršene energije. Fokusom na proces i rezultat, energetski će se drastično povećati šanse za uspjeh. Osim toga, jasnoća i svjesnost vlastite svrhe je nepogrešivi kompas koji vraća lidera na ono što je bitno, pomaže u određivanju prioriteta, umnožava, okuplja i poziva sve koje se nalaze oko lidera da slijede i vjeruju u liderovu viziju.