Članarine i doprinosi Hrvatske gospodarske komore (HGK) ulaze, dakle, u vjerovnički red predstečajnih nagodbi u kojemu je ešalon tijela javne uprave i poduzeća u većinski državnim rukama.

Odakle HGK u takvom društvu? Prije svega, zato što obavlja poslove koje je država svojom milošću prebacila na HGK, kao što je davanje različitih licencija poduzetnicima. U istom je redu, uz rame HGK, i Hrvatska obrtnička komora (HOK), koja u posljednje vrijeme juriša na ministra Gordana Marasa. Na HGK danas jurišaju svi oni koji smatraju da je posrijedi preskup aparat koji već godinama nepotistički zapošljava, razbacuje novac od obveznih članarina za punjenje vlastitih džepova i zapošljavanje prijatelja i rođaka.

I sve to personificirano u liku Nadana Vidoševića, čovjeka kojega su često pitali odakle mu silan novac, a on je poput dobrog supruga uz smiješak odgovarao da je sve pošteno zarađeno i da se ne brinemo jer će sve biti u redu. I tako je godinama neokrznut stolovao, da bi ga sada opet iza ugla dočekala još jedna afera. Legitimni su povici da bi Komoru trebalo ugasiti jer se pretvorila u privatnu prćiju koja troši tuđom mukom zarađeni novac.

No, onda bi jednako tako legitimno bilo pozvati na zatvaranje svih javnih službi i državnih poduzeća jer su godinama pretvarani u privatne prćije preko kojih se zajednički novac građana slijevao u privatne džepove onih koje danas nazivamo poduzetnicima, a dajemo im pridjev "kontroverzni" tek kad završe na stupcima crnih kronika. Da i sudstvo 90-ih godina nije bilo pretvoreno u privatnu prćiju, danas ne bi bilo zatrpano gomilom predmeta jer bi to značilo i da su ostala tijela svoj posao obavljala efikasno.

Ukratko, danas ne bismo trebali predstečajne nagodbe, a HGK ne bi ulazio u prvi vjerovnički red ponosno stupajući ususret katastrofi. Jedina dobra stvar koja se izrodila iz predstečajnih nagodbi razmirica je ministra Linića i suca Kolakušića, koja pokazuje da sukob sudstva i izvršne vlasti, zamišljen kao trenutačno najbolji način kontrole svemoćne vlasti, funkcionira u praksi. I to je sve. Jer i u slučajnoj državi pokoja kokoš ubode kakvo umjetničko djelo, makar stajalo na zidu HGK.