Nakon javnog natječaja u kojemu su u uži izbor ušli mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosneft, koji je odustao od konačne ponude, Vlada je 25 posto plus jednu dionicu INA-e prodala MOL-u za 505 milijuna dolara.

Dva ugovora, o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, po kojemu Uprava i Nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL, potpisao je tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, a u ime MOL-a predsjednik Uprave Zsolt Hernadi.

Studeni 2006. – U javnoj ponudi više od 44.000 hrvatskih građana kupilo je dionice INA-e po cijeni od 1.690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica INA-e. Država je u javnoj ponudi na domaćem i stranom tržištu prikupila ukupno oko 2,8 milijardi kuna. Dionice Ine uvrštene su na Zagrebačku i Londonsku burzu.

Studeni 2007. – Provedena je prodaja dionica Ine zaposlenicima te tvrtke u kojoj je oko 28.000 radnika kupilo otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 posto ukupnog broja dionica Ine. Prosječna cijena prodaje zaposlenicima Ine bila je 1.366 kuna po dionici, jer su imali pravo na popust u odnosu na cijenu iz javne ponude od 1.690 kuna.

Lipanj 2008. – Premijeri Hrvatske i Mađarske Ivo Sanader i Ferenc Gyurcsany razgovarali su o mogućnosti zamjene dionica Ine i MOL-a. Vlada je, pak, dobila pismo kojim austrijski OMV iskazuje interes za sudjelovanje u daljnjoj privatizaciji Ine.

Listopad 2008. – U javnoj ponudi MOL je po cijeni od 2.800 kuna po dionici kupio 22,15 posto dionica, pa je sa s ranijih 25 posto plus jednu dionicu, stekao ukupno 47,15 posto Ininih dionica. Time je MOL postao najveći dioničar Ine, u kojoj Vlada ima 44,83 posto dionica. OMV nije sudjelovao u nadmetanju tijekom javne ponude.

Siječanj 2009. – Izmijenjen je Ugovor o međusobnim odnosima dioničara, prema kojemu je broj članova NO-a Ine povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri i predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada, dok Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave.

Vlada i MOL potpisali su i Glavni ugovor o plinskom poslovanju, kojim se razrađuje prodaja državi skladišta plina u Okolima, kao i odvajanje u zasebnu tvrtku i kasnije prodaju Vladi tvrtke za trgovanje plinom.

Akademija Prodajni Mindset

Iskusni stručnjak Vedran Sorić otkriva kako (p)ostati uspješan, pogledajte i poslušajte!

Veća produktivnost

Zašto je ovo najbolje ulaganje u 2026.

Prosinac 2009. – Vlada i MOL sklopili su Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, kojim je obveza Vlade da kupi plinski biznis od Ine odgođena do 1. prosinca 2010. godine.

Svibanj 2010. – Na zahtjev zastupnika SDP-a Sabor je osnovao Istražno povjerenstvo za privatizaciju Ine koje je trebalo utvrditi činjenice oko sklapanja dopunjenog ugovora između INA-e i MOL-a iz 2009., ocijenivši taj i Vladin posao oko ugovora o plinskom poslovanju nedovoljno transparentnim i upitnim po nacionalne interese.

Listopad 2010. – Nakon šest mjeseci rada Istražno povjerenstvo za privatizaciju Ine završilo je istragu, ali bez ijedne usuglašene točke između vladajuće stranke i oporbe. U tih šest mjeseci pred povjerenstvom su svoja stajališta, među inima, iznijeli bivši premijer Ivo Sanader, članovi Vlade Ivan Šuker i Damir Polančec, kao i bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić.

Vlada je objavila Glavni ugovor o plinskom poslovanju, sklopljen u siječnju 2009., i Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, sklopljen u prosincu 2009. Tekstovi tih ugovora objavljeni su nakon što je Vlada skinula oznaku tajnosti s ta dva dokumenta.

Prosinac 2010. – MOL je objavio javnu ponudu za otkup dionica od malih dioničara po cijeni od 2.800 kuna po dionici, što je cijena po kojoj je MOL kupovao Inine dionice u javnoj ponudi iz 2008. Ta je ponuda bila upućena za oko 8 posto, koje su imali institucionalni i privatni investitori. U toj je ponudi MOL stekao samo 0,10 posto od ukupnog broja Ininih dionica, pa mu je udjel porastao na 47,26 posto dionica Ine.

Ožujak 2011. – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) privremeno je obustavila trgovanje dionicama Ine na Zagrebačkoj burzi jer je u postupku nadzora nad trgovanjem dionicama Ine utvrdila značajno trgovanje od strane inozemnih investitora te je, u cilju transparentnosti trgovanja i zaštite ulagača od nadležnih stranih regulatora zatražila relevantne podatke nužne za utvrđivanje činjenica od značaja za nadzor.

Hanfa je podnijela prijavu Državnom odvjetništvu (DORH) na temelju sumnje da su dionice, koje su sporne, stečene opranim novcem, odnosno manipulacijom. DORH je pokrenuo istragu o spornoj kupovini dionica Ine od strane investitora u Slovačkoj, Mađarskoj i Cipru.

Svibanj 2011. – MOL je objavio je da je 1,6 posto dionica Ine predmet opcijskog sporazuma zaključenog od strane Mola, da je preko brokera na izvanburzovnom tržištu ili na Zagrebačkoj burzi stekao ukupno 0,21 posto dionica Ine, te da na skrbničkim i podskrbničkim računima drži ukupno 47,47 posto Ininih dionica.

Hanfa je, pak, izvijestila da je protiv MOL-a i odgovornih osoba u toj kompaniji podnijela kaznenu prijavu DORH-u zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo manipulacije tržištem i prijevare u gospodarskom poslovanju.

Lipanj 2011. – USKOK je potvrdio da je protiv Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od 10 milijuna eura od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Iz MOL-a su to demantirali.

Lipanj 2011. – DORH je zatražio ispitivanje Hernandija jer ga se sumnjiči da je Sanaderu dao mito kako bi MOL-u osigurao preuzimanje nadzora nad Inom. To je mađarsko tužiteljstvo odbilo s obrazloženjem da se radi o zaštiti mađarskih nacionalnih interesa, da ga ne mogu ispitati "jer bi prenošenje podataka ugrozilo sigurnost Republike Mađarske".

Vlada Jadranke Kosor dala je suglasnost za vođenje pregovora s MOL-om kako bi se pristupilo drugoj izmjeni i dopuni Ugovora o međusobnim odnosima dioničara Ine te je odredila svoje izaslanstvo za vođenje pregovora sa MOL-om.

Srpanj 2011. – Mađarska vlada neće prihvatiti nikakve promjene postojećeg sporazuma između MOL-a i Ine, kazao je mađarski premijer Viktor Orban. Na pitanje novinara o optužbama o podmićivanju od strane Hernadija, Orban je rekao da Mađarska to ne smatra međudržavnim pitanjem i da te optužbe spadaju u nadležnost odgovarajućih pravosudnih organa.

Prosinac 2011. – Protiv bivšeg premijera Sanadera izdan je nalog za uhićenje zbog istrage u pet slučajeva u kojima ga se sumnjiči za korupciju i zloupotrebu položaja, među ostalim i za primanje mita od MOL-a. USKOK je ponovo zatražio ispitivanje Hernadija, no nije dobio nikakav odgovor iz Mađarske.

Siječanj 2012. – Mađarsko državno tužiteljstvo obustavilo je istragu o navodnom podmićivanju u slučaju djelomičnog preuzimanja INA-e od strane MOL-a. Glavni tužitelj Imre Keresztes rekao je da istragom nije pronađeno ništa što bi upućivalo na kriminalnu aktivnost.

Keresztes u priopćenju piše kako je DORH optužio dvije tvrtke registrirane na Cipru da su podmitile Sanadera s 10 milijuna eura kako bi olakšao MOL-ovo preuzimanje INA-e. Mađarski su istražitelji počeli istragu 14. srpnja 2011. i otkrili da dvije ciparske tvrtke, koje su navodno prenijela novac od mita, nisu u MOL-ovoj interesnoj sferi nego da pripadaju jednom velikom ruskom investitoru, priopćeno je.

Siječanj 2012. – Nakon obavijesti da je u Mađarskoj obustavljena istragu o podmićivanju u slučaju INA-MOL, USKOK je priopćio da "eventualna odluka mađarskog tužiteljstva" nema nikakvog utjecaja na postupak koji se u Hrvatskoj vodi protiv Hernadija te da je istraga protiv njega i dalje otvorena.

Prosinac 2012. – Bivši premijer Sanader proglašen je krivim za ratno profiterstvo u slučaju Hypo i uzimanje mita u slučaju Ina-MOL te je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora. Zbog uzimanja 3,6 milijuna kuna provizije od austrijske Hypo banke sredinom 90-ih, Sanader je dobio tri i pol godine zatvora, a sedam i pol godina dosuđeno mu je zbog uzimanja mita od čelnika MOL-a. Sud je utvrdio da je Sanader primio pet milijuna eura od čelnika MOL-a, iako je USKOK u optužnici tvrdio da je taj iznos dvostruko veći.

Rujan 2013. – Započeli su pregovori između predstavnika Vlade i MOL-a o međusobnim odnosima u Ini. Pregovarački tim Vlade predvodio je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, a u timu je bio i ravnatelj Ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović. U pregovorima u ime MOL-a sudjelovali su potpredsjednik Uprave Sandor Csanyi i predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott.

Nakon prvog sastanka pregovaračkog tima, rečeno je da su obje strane u pregovorima usuglasile tijek i način odvijanja pregovora te je načelno dogovoreno da će se nalaziti jednom mjesečno.

Dogovoreno je da će pregovorima biti obuhvaćena budućnost korporativnog upravljanja, kontrole troškova, investicija i raspodjela dobiti, istraživanja, razvoja i proizvodnje ugljikovodika, nabave i prerada nafte i proizvodnje naftnih derivata, veleprodaje naftnih derivata, maloprodaje naftnih derivata te plinsko poslovanje.

Listopad 2013. – Protiv predsjednika uprave MOL-a Hernadija raspisani su crvena Interpolova međunarodna tjeralica i Europski uhidbeni nalog.

Mađarska je vlada od MOL-a zatražila reviziju portfelja kompanije i najavila mogućnost prodaje Ininih dionica. Poručila je i da smatra da slučaj Ina-MOL više nije isključivo pitanje poslovnih nesuglasica između vlasnika, nego se radi o "sumnjivim i nezakonitim postupcima".

MOL je, pak, priopćio da raspisivanjem Interpolove tjeralice i EUN-a za predsjednikom uprave MOL-a hrvatske vlasti krše zakon Europske unije te je najavio da će se protiv tih zahtjeva boriti svim zakonitim sredstvima.