U ekonomskoj sferi Španjolska drži dva svjetska rekorda, i to po broju nezaposlenih mladih koja je trenutno na 56,4 posto i duljini pruga za brze vlakove od 3100 kilometara.

Kina, doduše, ima razvijeniju željezničku infrastrukturu za brze vlakove, no pri tome valja imati na umu da je površina te zemlje 20 puta veća od Španjolske, a i Kineza ina 1,3 milijarde, odnosno 27 puta više nego Španjolaca. Tako je po izgrađenim kilometrima brze željeznice po stanovniku Španjolska ni izbliza nema ozbiljnijeg konkurenta.Prva linija brze željeznice (AVE) između Madrida i Seville otvorena je 1992. godine, a tadašnja vlada Felipe Gonzaleza je odlučila kako će nastaviti s opsežnim ulaganjima u taj segment prometa. On je do danas izrastao u moćnu industriju s godišnjim prihodom od pet milijardi eura godišnje, a 60 posto proizvodnje ostvari u izvozu. Štoviše, kako javlja AFP, lani dok je španjolsko gospodarstvo greblo po recesijskom dnu željeznička industrija je bila volumenom drugi najveći izvoznik.

AVE je postao najbolji veleposlanik hvaljene španjolske izvozne industije i jedan od njezinih ključnih brendova. Ilustrira to i nedavni uspjeh projekta "AVE za hodočasnike", odnosno brze pruge od Medine do Meke u Saudijskoj Arabiji, vrijednog 6,7 milijardi eura. To je ujedno i najveći ugovor koji je ikad dobio španjolski konzorcija, a dao je poseban impuls slici "druge Španjolske", koja unatoč krizi želi i dalje izvoziti. Svjesna je toga i španjolska vlada, pa su njezini najviši dužnosnici u pravilu nazočni na dogovaranju i potpisivanju poslova za AVE. Velika su očekivanja od projekta koji se planiraju u Brazilu, Sjedinenim Američkim Državama, Turskoj i Kazahstanu. Međutim, teška nesreća u železničkoj stanici u Santiagu de Composteli mogla bi tim nastojanjima zadati ozbiljan uzaraca, iako se tehnički gledano niti ta linija, niti vlak koji je na njoj prometovao nisu dio mreže brze željeznice.

Tu se vjerojatno i krije razlog šutnje kompanija iz željezničkog sektora glede nesreće. Čak ni povezane tvrtke nisu ni pokušale braniti svoje proizvode. Među njima je proizvođač vlakova Talgo i kompanije Thales, Dimetronic-Siemens, Cobra i Antalis koji su postavili prometnu signalizaciju, a svi su poručili kako neće davati izjave dok traje istraga. No ako se istraga otegne ove kompanije bi od šutnje mogli imati mnogo više štete nego koristi, kad su u pitanju međunarodni ugovori. Tako bi Španjolci lako mogli ostati bez posla vrijednog 13 milijardi eura na liniji Sao Paolo-Rio de Janeiro, ako se pokaže da španjolska brza željeznica nije sigurna. 

Važnost

Željeznica kao ekonomsko i političko pitanje

AVE nije samo ekonomsko već političko pitanje. Zanimljivo je što se i socijalisti i konzervativci u predizborju pravilu razbacuju projektima brze željeznice. Tako su i José María Aznar i José Luis Rodríguez Zapatero obećali kako će Madrid povezati sa svim regionalnim centrima. Ulaganja dolaze isključivo iz državnog proračuna, a do sada je investirano više od 45 milijardi eura. Željeznički sektor zapošljava 18.000 radnika. Dok su se Francuzi, pioniri brze željeznice okrenuli ulaganju u lokalne linije, Španjolci i dalje želje graditi brze pruge.